healingpowerofquran

Menu

Zastita od Sihra

ZAŠTITA I LIJEČENJE OD SIHRA

Uvod

Islam je poduzeo nemilosrdan rat protiv vračara i sihirbaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sihr smatrao jednim od najkažnjivijih zločina i grijeha. Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Čuvajte se sedam propasti.»

Rekoše: A koje su to, Allahov Poslaniče? Rekao je:» Pripisivanje Allahu druga, sihr, ubistvo osobe koju je Allah ‐osim kada to pravda iziskuje‐zabranio ubiti, jedenje kamate, jedenje imetka siročadi, bjezanje sa bojnoga polja i potvaranje čestitih vjernica.2 Ovi grijesi su nazvani «propast» (mubikat), jer upropaštavaju onoga ko ih praktikuje. Mnogi islamski učenjaci, sihr smatraju nevjerstvom. To dokazuju riječima Uzvišenog:» A Sulejman nije bio nevjernik, ‐šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli:' Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' (El‐Bekare, 102) Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da onaj ko otiđe vračaru ili sihirbazu, i povjeruje u ono što mu kaže «namaz mu se ne prima četrdeset dana».

1 Pogledaj Vikajetu‐l‐Insani, str. 80.

      2 Bilježi ga Buharija, 2766. Muslim, 89.

A u drugoj predaji stoji;» Porekao je ono što je objavljeno Muhammedu». Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je smatrao da onaj ko se bavi horoskopom, ustvari bavi jednom vrstom sihra. Zato, sihirbazi nisu našli pogodno tlo u Islamskoj državi, i pravi muslimani su na njih gledali sa odbojnošću i gađenjem. Međutim, i pored toga istorija islamskih zemalja nije prazna od sihra i sihirbaza, iako su bili omraženi od strane društva, iako ih je islamska pravda stizala na svakom mjestu i iako su islamski učenjaci objelodanili njihovu podlost i zabludu. Postoji jaka veza između sihra i šejtana, jer je sihr šejtansko sredstvo zavođenja ljudi. Oni ih podučavaju znanju koje šteti i nikakvu korist ne donosi, kojim razdvajaju muža od žene, što šejtan ubraja u najveće podvige sebe i svojih vojski.1 Kaže Uzvišeni:» I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati...» (El‐Bekare, 102)

Jezička i terminološka definicija sihra, i razlika između sihra s jedne, i mu'džize i kerameta s druge strane

Jezička definicija sihra

Riječ sihr označava sve što je nježno, neopipljivo, precizno i čiji uzrok je nepoznat. Kaže se: Opsihrio sam dječaka, tj. obmanuo sam ga, laskao sam mu i pridobio ga. Svako ko nešto pridobije ‐ opčinio ga je. Pjesnici kažu: «čarolija očiju», zbog toga što oči pridobijaju dušu. Od toga su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže:» Uistinu ima govora koji je sihr(opčinjava).»2 Govor je sihr zato što zaokuplja one koji ga slušaju, i pridobija njihova srca. Liječnici kažu:»čarobna priroda». Takođe, Arapi pod pojmom sihr podrazumijevaju prevaru. Ovo iz razloga što je uzrok prevare nepoznat i skriven. Kaže pjesnik3:

Ako pitaš kako nam je,

Mi smo vrapci na ovom čarobnom svijetu.

1Pogledaj Alemu‐l‐Džinni ve‐š‐šejtani, str. 83.

2Bilježi ga Buharija, 5767.

3Pogledaj Kamusu‐l‐Muhit, str. 519.

Terminološka definicija sihra

 

Ebu‐Muhamed El‐Makdisi1 je rekao:» Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Utiče na dušu i tijelo. Izaziva bolest, ubistvo i rastavu braka.» Ovo je ‐kako mi se čini‐ najpotpunija i najobuhvatnija definicija.

Bedruddin El‐Ajni je rekao2:» Sihr je nesvakidašnja pojava, koja proizilazi iz pokvarene duše i nemoguće ju je vidjeti.« Prethodne definicije se koncentrišu na sihr koji je svojstvo određenih duša koje njegovom primjenom mogu uticati na materijalni svijet, i to uz potpomaganje sa šejtanima ‐vrsta zbližavanja sa njima‐ , ili ono što se događa usljed obraćanja nebeskim tijelima i pribavljanja njihovog ‐kako to oni tvrde‐ nadahnuća. Ovo je stvarni sihr.

Postoji i druga vrsta sihra koju ove definicije nisu obuhvatile. Radi se o priviđenju i prevari koja nema osnove u stvarnosti, poput trikova koje izvodi mađzioničar, prilikom čega zaokuplja pogled od skrivenih pokreta svojih ruku. Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog:» ..i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradzbine njihove, kreću..» (Taha, 66) «I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradzbinu veliku prirediše.» (El‐E'araf, 116)3

Ovo je vrlo rašireno, pogotovo u ovom našem vremenu, kada neki koristeći naučna dostignuća obmanjuju mase.

Razlika između sihra, mu'džize i kerameta

Cilj ovog pojašnjenja je da izbjegnemo miješanje između sihra i mu'džize. Spoznajom razlika imat ćemo stvarnu pretstavu o sihru. Razlike između sihra, mu'džize i kerameta su slijedeće:

1Pogledaj Fethu‐l‐Medžid šerh kitabu‐t‐tevhid, str. 285.

2Pogledaj Umdetu‐l‐Kari, 17/418.

3Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/232.

4Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/233.

1‐ Sihr je znanje stečeno učenjem i praksom. Ostvaruje se uz pomoć riječi i djela. Keramet je Allahovo davanje koje ne zahtijeva nikakvu pomoć. Također, i mu'džiza je Allahovo davanje koje ne zahtijeva nikakvu pomoć, samo poslanicima i vjerovjesnicima.

2‐ Mu'džiza i keramet ne dolaze do izražaja kod grješnika, dok sihr biva isključivo kod grješnika.

3‐ Mu'džizu je nemoguće neutralisati, za razliku od sihra kojeg je moguće neutralisati.

4‐ Sihr prave sihirbazi i drugi. Postoji mogućnost da način njegovog spravljanja poznaje određena grupa ljudi koji mogu da u isto vrijeme prave istu vrstu sihra, za razliku od mu'džize koju niko nije u stanju ponoviti.

5‐ Mu'džize koje su se događale Poslanicima, alejhimusselam, su stvarne. Njihova suština je kao i njihova forma. Međutim, sihr i talismani nisu ništa natprirodno, već je to prirodna pojava koja Allahovom, dželle šanuhu, voljom biva redoslijed uzroka i uzročnika.

Dokazi stvarnosti sihra, njegovog djelovanja i vrste

 

Imam El‐Kurtubi u svome tefsiru1 je rekao Pripadnici Ehlus‐sunneta vel‐ džemata smatraju da je sihr utvrđen i postoji u stvarnom obliku. Na tom stanovištu su i mjerodavne ličnosti koje čine konsenzus, nakon čega je nebitno odstupanje Mu'tezila od istine.«

En‐Nevevi, rahimehullah, u komentaru na «E1‐Muhezeb2» veli: Autor ‐ misleći na Eš‐Širazija ‐je rekao: Sihr je stvarnost. Njegov uticaj na tijelo odražava se kroz bol ili uništenje tijela. Ebu‐Dža'fer El‐Estrabazi, koji je od nas, je rekao da sihr nije stvaran i da nema uticaj. Prvo mišljenje, prema riječima Uzvišenog «i od zla onih koji u čvorove pušu», je ispravnije, jer da sihr nije stvaran ne bi došla naredba da se od njegovog zla utječe.

Jedna skupina učenjaka smatra da sihr nije stvaran, već da je to ustvari čisto priviđenje. Njega zastupaju Ebu‐Dža'fer El‐Estrabazi od šafija, Ebu‐Bekr Er‐ Razi od hanefija, Ibnul‐Hazm Ez‐Zahiri i drugi. Međutim, ispravno je da je sihr stvaran, i taj stav zastupa većina islamskih učenjaka. Također, na to ukazuje Kur'an i autentični sunnet.3 Oni koji zastupaju mišljenje da je sihr stvaran, razišli su se po pitanju; Da li sihr ima samo uticaj kao jedna vrsta bolesti, ili ide do te mjere da postane čvrsta materija, na primjer životinja, i obrnuto? Većina islamskih

učenjaka zastupa prvo mišljenje.1

1Pogledaj Tefsir El‐Kurtubi, 2/46.

2Pogledaj El‐Medžmu', 19/240.

3Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/233.

Dokazi

 

Mišljenje da sihr zaista postoji, džumhur podupire sa slijedećim dokazima: 1‐ Da sihr ne postoji u stvarnosti, ne bi došla zabrana bavljenja njime, prijetnja ovosvjetskom i onosvjetskom kaznom onome ko se njime bavi i ko ga širi, kao i naredba da se od njega utječemo. Allah, dželle šanuhu, nas je obavijestio o postojanju sihra još u vrijeme faraona.

2‐ Riječi Uzvišenog:« ...šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli:' Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti...» (El‐Bekare, 102) Allah, dželle šanuhu, nas u ovom ajetu obavještava o tome kako šejtani podučavaju ljude sihru,te kako ljudi uče od njih; ako sihr nije stvaran, čemu onda podučavaju i šta ljudi uče od njih?

3‐ Riječi Uzvišenog:« i od zla onih koji u čvorove pušu». Misli se na puhanje u čvorove koji su svezani radi sihra i na koje se puše radi toga. Ako sihr nije stvaran, zašto je Allah, dželle šanuhu, naredio da se od njega utječe?

4‐ El‐Karafi, rahimehullah, spominje konsenzus oko toga i smatra da se razilaženje po ovom pitanju desilo nakon konsenzusa ashaba da je sihr stvaran, tako da se ne treba osvrtati na to razilaženje.2 Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, u odgovoru Mu'tezilama koji su rekli da je sihr pričinjenje, je rekao: » Ovo se razilazi sa sukcesivnim predajama koje imaju neprekidan lanac prenosilaca (mutevatir), oko kojih su se složili islamski pravnici i komentatori Kur'ana i hadisa i to je poznato svim islamskim pravnicima.«3 5‐ Također, stvarno postojanje sihra dokazuju i činjenicom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihren. U hadiskim zbirkama je zabilježeno da je Židov Lubejd b. El‐A'sam opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu se činilo da nešto radi, a on to nije radio. Nakon toga Allah, dželle šanuhu, je izliječio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. El‐Kurtubi ovaj hadis uzima za dokaz i kaže:» U hadisu se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je izliječen od sihra rekao Allah me je izliječio', a izlječenje ne biva osim uklanjanjem nedostatka i bolesti, što ukazuje da je sihr stvaran i istinit. Njegovo postojanje i djelovanje je jasno dokazano ajetima i hadisima.«1 6‐ Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, za dokaz uzima riječi Uzvišenog:«.../ odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžine njihove, kreču..» (Ta‐ha, 66) «...oči ljudima začaraše ..» (El‐E'araf, 116)

1 Isti izvor.

2Pogledaj Kitabu‐l‐Furuk, 4/150.

3Pogledaj Et‐Tefsiru‐l‐Kajjim, str. 571.

Ako čarobnjak može opčiniti veliki broj ljudskih očiju uprkos njihovoj mnogobrojnosti, tako da neke stvari vide onakvim kakve one nisu, što je rezultat promjene u njihovim osjećajima; šta je onda to što mijenja njihovu

snagu i narav? Kakva je razlika između promjene u viđenju i promjene stvarnosti u nekom drugom obliku koja zahvata dušu i tijelo? Ako se osjećaj može promijeniti do te mjere da vidi nepokretno pokretnim, spojeno odvojenim i mrtvo živim, moguće je i da promijeni ličnu osobinu tako da osjeća nešto drago mrskim, mrsko dragim i sl..2

7‐ Od najjačih dokaza ‐poslije Kur'ana i sunneta‐ za stvarno postojanje sihra, jeste njegovo djelovanje i zapažanje istog od strane ljudi kroz historiju. Ljudi u svakom mjestu i vremenu su se uvjerili kako čarobnjaci lete u zraku, hodaju po površini vode i druge stvari koje se mogu vidjeti ili osjetiti. Učenjaci su o tome mnogo govorili i to ne poriče osim prkosnik. Kur'an, sunnet i ljudska svakodnevnica svjedoci su stvarnog postojanja sihra i njegovog djelovanja na ljude. Vrste sihra

Hafiz Ibn‐Kesir3 u svome tumačenju Kur'ana kaže:» Ebu‐Abdullah Er‐Razi spominje osam vrsta sihra:

1Pogledaj Tefsir El‐Kurtubi, 2/46.

2Pogledaj Et‐Tefsiru‐l‐Kajjim, str. 571.

3Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 1/150.

1‐ Sihr lažaca i obožavalaca sedam zvijezda u sazviježđu kola. Vjerovali su da one upravljaju svijetom, koriste i štetu nanose. Njima je Allah, dželle šanuhu, poslao Ibrahima, alejhisselam, da obori njihove tvrdnje i odgovori na njihov stav.

2‐ Sihr duhovno jakih ličnosti.

3‐ Potpomaganje ovozemaljskim duhovima ‐ džinima.

4‐ Sihr opčinjavanja i zavaravanja, koji se oslanja na previd pogleda i njegovu zauzetost.

5‐ Čudni pokreti poput montiranja inžinjerijskih sprava, npr konjanika sa trubom u ruci. Čim protekne sat vremena on zatrubi a da ga pri tome niko ne dotakne. Rekao sam: Ovih stvari u našem vremenu ima vrlo mnogo i one su rezultat velikih naučnih dostignuća.

6‐ Upotreba posebnih lijekova i preparata ‐konzumiranje ili masiranje‐. Kaže: Naučna dostignuća je danas nemoguće poreći i zanemariti jer je djelovanje magneta uočljivo.

7‐ Ovladavanje srcem, tako što sihirbaz tvrdi da poznaje Allahovo najveće ime i uslijed toga mu se džini pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe. Hafiz Ibn‐Kesir1 kaže: Ovo je metod koji se zove Et‐Tunbulah (hipnoza), i ima uticaj na psihički nestabilne ljude.

8‐ Prenošenje tuđeg govora nemimet, kroz koji se ugodnim i lijepim riječima približava nekoj osobi što je vrlo rašireno među ljudima. Ibn‐Kesir2 kaže: Nemimet se dijeli na dvije vrste: Ponekad djeluje destruktivno na međuljudske odnose, tako da dovodi do među vjerničkog razilaženja, i to je naravno zabranjeno (haram). Ako je u pitanju popravljanje međuljudskih odnosa i ujedinjavanje muslimanske riječi tada je nemimet dozvoljen (halal),prema hadisu:» Nije lažac ko prenosi dobro.» Zatim kaže: Mnoge od ovih vrsta je svrstao ‐misleći na Er‐Razija‐ u umjetnost sihra zbog njihovih nježnih dosega, jer je sihr u jezičkom značenju izraz za sve što je suptilno i skriveno.

Zaključak:

Iz prethodnog vidimo da postoji sihr čije postojanje i djelovanje dolazi do izražaja u stvarnosti i sihr koji je priviđenje, nestvaran i ne postoji. Postoji i treća vrsta koju ljudi nazivaju sihrom, a ustvari je to trik i vještina rukovanja. Doktor Omer El‐Eškar smatra da se za ovu vrstu sihra koristi naziv Es‐Sihru El‐Medžazij (metaforični sihr). Po njemu sihr se dijeli na tri vrste:

1-Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 1/151.

2-Isti izvor.

1‐ Stvarni sihr (Es‐Sihru El‐Hakikij),

2‐ Prividni sihr (Es‐Sihru Et‐Tehajjulij),

3‐ Metaforični sihr (Es‐Sihru El‐Medžazij)1

Sihr kojim su zidovi opsihrili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Bilježi Buharija u svome «Sahihu»2, od Aiše, radijallahu anha, da je čovjek iz plemena Beni‐Zurejk, po imenu Lubejd b. El‐E'asam, opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da mu se činilo da nešto radi što nije radio, sve do jednog dana ‐ili noći‐ dok je bio kod mene, dugo je dovio, a zatim je rekao:» O Aiša, osjećam da mi je Allah dao rješenje za ono za što sam Ga molio. Došla su mi dva čovjeka, i jedan sjede kod mog uzglavlja, a drugi pored nogu. jedan od njih reče drugom: Šta je sa ovim čovjekom? Opsihren je, odgovori ovaj. Opet ga upita: Ko ga je opsihrio? Lubejd b. El‐E'asam, odgovori ovaj. Ovaj opet upita: Čime ga je opsihrio? Opsihrio ga je češljem i iščešljanom kosom u kori muškog izdanka palme, odgovorio je. Gdje je sihr, upitao je? U bunaru Zi‐Ervan, odgovorio je.» Aiša je dalje rekla: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otišao sa svojim ashabima do tog mjesta, i nakon povratka mi rekao:» O Aiša, Voda tog bunara je kao ustajala baruština, a vrhovi palmi oko njega izgledali su poput šejtanskih glava.» El‐Mazerij je rekao: Neki novotari poriču ovaj hadis, i tvrde da on skrnavi položaj poslanstva i ubacuje sumnje u njegovu vjerodostojnost. Rekli su: Sve što upućuje na to je bezvrijedno. Smatraju da prihvatanje ovoga anulira povjerenje u šerijatske propise, jer na osnovu toga postoji mogućnost da mu se pričinilo da je vidio Džibrila, a da to nije on, da mu je Džibril nešto objavio a ustvari mu nije objavio ništa. El‐Mazerijj kaže: Sve ovo je neprihvatljivo, jer postoji dokaz za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost u dostavi objave od Allaha, dželle šanuhu, i dokaz za njegovu nevinost u dostavljanju.

U prilog tome idu i nadnaravna djela (mu'džize). Na osnovu toga, prihvatanje nečega što je u konfrontaciji sa dokazima nije ispravno.

Što se tiče nekih ovosvjetskih stvari, zbog kojih on nije poslan, niti je objava došla zbog njih, on je u tome kao i ostali ljudi, npr. bolesti. Moguće je da mu se pričinilo nešto nestvarno od ovosvjetskih stvari, a da istovremeno bude sačuvan od toga u stvarima koje se tiču vjere. El‐Mazerij kaže: Neki ljudi smatraju da se iz hadisa razumije da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pričinjavalo da polno opći sa svojim suprugama, a ustvari to nije činio. Ovo se često dešava mnogim ljudima u snu, tako da nije nemoguće da im se to pričini i u javi.1

1Pogledaj Alemu‐s‐Sihri ve‐š‐Ša'vezeti, od Omera El‐Eškara, str. 101.

2Bilježi ga Buharija, 5766. Muslim, 2189.

El‐Kadi I'jjad kaže: Ovim postaje jasno da je čarolija ovladala njegovim tijelom i pokretima, a ne razumom i vjerovanjem.2 Doktor Omer El‐Eškar3 kaže: Ne može se reći: Sihr Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iziskuje previd u poslanstvu i poslanici, jer sihr nije prekoračio vanjštinu njegovog časnog tijela, nije stigao do njegovog srca i razuma, što znači da se ne razlikuje od ostalih bolesti kojima je bio podložan, a objavu Allah, dželle šanuhu, čuva. Kaže Uzvišeni:» Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!» (El‐Hidžr, 9) Istina je ono što, po pitanju sihra kojim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opsihren, smatraju pripadnici Ehlussuneta vel džemata, što se da vidjeti iz njihovih dokaza. Allah, dželle šanuhu, svoje poslanike iskušava na razne načine, povećavajući im time nagradu. Iskušao ih je tako što su progonjeni i u laž utjerivani od strane svojih naroda. Neke je iskušao bolestima. Od iskušenja kojima je iskušan naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i sihr kojeg mu je napravio Židov, čiji se uticaj odrazio samo na njegovo časno tijelo.

ZAŠTITA OD SIHRA

Propis liječenja od sihra

Islamski učenjaci smatraju da je liječenje od sihra (nušrah) dozvoljeno. Nušrah je poseban vid liječenja, kojim se liječi onaj za koga se pretpostavlja da je opsjednut džinima. Liječenje nosi ovo ime jer se njime od bolesnika otklanja (junšeru) bolest koja ga je zadesila. Ibnul‐Kajjim, rahimehullah, kaže: Nušra je otklanjanje sihra od opsihrenog. Postoje dvije vrste nušre:

1Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/237.

2Isti izvor.

3Pogledaj Alemu‐l‐džinni ve‐š‐šejatini, str. 85.

‐Otklanjanje sihra sihrom. To je šejtanski način liječenja i na njega se odnose riječi Hasana1 (sihr ne smatra dozvoljenim, osim sahir). Tom prilikom se onaj koji liječi približava šejtanu čineći ono što šejtan voli, koji uslijed toga otkloni sihr od bolesnog.

‐Liječenje učenjem (rukje) dova, ajeta i upotrebom dozvoljenih lijekova. Ovaj vid liječenja je dozvoljen.2

Neki učenjaci nušru smatraju pokuđenom (mekruh) ili pak zabranjenom (haram). Međutim, ispravno je da je ona dozvoljena. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija u svome «Sahihu», od Katade daje rekao: » Rekao sam Se'idu b. El‐Musejjibu: Ako je čovjek opsihren, ili ne može spolno općiti sa svojom ženom, je li mu dozvoljena nušra? Odgovorio je: Nema smetnje da se liječi njome jer time želi dobro. Ono što je korisno nije zabranjeno.»3 Prethodno smo pojasnili da se riječi Hasana odnose na liječenje sihra sihrom, dok liječenje šerijatski propisanim dovama nije zabranjeno.

Zaštita od sihra

 

Stvari koje služe za preventivnu zaštitu od sihra:

Najbolji način liječenja od sihra jeste da se musliman preventivno štiti i čuva od njega. Bolje je spriječiti nego liječiti. Najefikasniji i najvažniji vid preventivne zaštite od sihra jesu šerijatski zikrovi i dove, preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od toga je i učenje Ajetul‐Kursije poslije svakog namaza i prije spavanja. Ajetul‐Kursijj je najveličanstveniji ajet u Kur'anu, i glasi: » Allah je ‐ nema boga osim Njega ‐ Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna ‐ drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Njegova kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni! » (El‐Bekare, 255)

1 Hadis se prenosi od Hasana.

2 Pogledaj Tejsiru‐l‐Azizi‐l‐Hamidi šerh Kitabu‐t‐tevhidi, str. 419.

3 Bilježi ga Buharija, 10/243.

Također, učenje sura « El‐Ihlas », « El‐Felek » i « En‐Nas » poslije svakog namaza, i po tri puta početkom i krajem dana.

Od toga je i učenje dva posljednja ajeta sure El‐Bekare i to krajem dana. Oni glase: » Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici ‐svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: »Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.« I oni govore: »Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.« Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!» (El‐Bekare, 285, 286) Bilježi se u

sahih hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:» Ko naveče prouči Ajetul‐Kursijj kod njega će bdijeti čuvar od Allaha, i neće mu se šejtan približiti sve dok ne osvane.» Također, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao:» Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure El‐Bekare, oni su mu dovoljni.»! Riječi (oni su mu dovoljni), znače, od svakog zla.

Od vidova preventivne zaštite je i često utjecanje Allahovim potpunim riječima od zla kojeg stvara, danju, noću, prilikom ulaska u kuću ma gdje se ona nalazila. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Da neko od vas prilikom dolaska u neko mjesto kaže:

1 Bilježi ga Buharija, 5009.

(Euzu bi kelimatillahi‐t‐taammati min šerri ma haleka) Utječem se Allahovim potpunim

riječima od zla kojeg stvara; ne bi mu naudilo ništa sve dok ne ode sa tog mjesta.»

Od vidova preventivne zaštite je i to da musliman početkom dana i noći kaže tri puta:»

(Bismillahi‐llezi la jedurru measmihi šej'un fi‐l‐erdi ve la fi‐s‐semai ve huve es‐semiu el‐alim) U ime Allaha, sa čijim imenom ništa na nebesima i na Zemlji ne može štetu nanijeti, (On sve čuje i sve zna).1 Postoje autentične predaje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na ove zikrove. Šejh Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, je rekao: Ovi zikrovi i dove predstavljaju najveći uzrok zaštite od sihra i drugih zala, za onog ko ustraje u njihovom učenju, iskreno vjerujući u Allaha, dželle šanuhu, oslanjajući se na Njega sa širokogrudnošću prema onome na što oni upućuju. Također, to je najbolji lijek.

Postoje i drugi načini zaštite kojih se musliman treba pridržavati. Evo nekih: 1‐ Traženje utočišta od Allaha, dželle šanuhu. Već smo spomenuli situacije u kojima je lijepo to činiti, u poglavlju koje govori o zaštiti od džina i šejtana.

2‐ Bogobojaznost i pridržavanje Allahovih naredbi i zabrana. Ko se Allaha boji, Allah, dželle šanuhu, ga štiti i ne prepušta ga drugome. Kaže Uzvišeni:«... a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.» (Et‐Talak, 2)

3‐ Iskreno pokajanje Allahu, dželle šanuhu od svih grijeha. Kaže Uzvišeni:« Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.« (Eš‐Šura, 30)

4‐ Udjeljivanje milostinje i dobročinstvo. Ovo ima velik i neobičan uticaj u otklanjanju nedaće, sihra i zavisti.

5‐ Obožavanje samo Allaha, dželle šanuhu, i razmišljanje o Njemu. 6‐ Učestalo učenje Kur'ana i dova koje smo prethodno spomenuli.2

1Bilježi ga Et‐Tirmizi, 5/465.

2Pogledaj Alemu‐l‐Sihri ve‐š‐ša'vezeti, od Eškara, str. 199.

LIJEČENJE OD SIHRA

 

Stvari kojima se liječi sihr

1‐Učenje određenih ajeta i dova (rukja)

Uvaženi islamski učenjak Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, kaže: Pritvrdeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je prilikom liječenja sihra i drugih bolesti učio svojim ashabima:»

(Allahumme rabe‐n‐nasi, ezhibi‐l‐be'se vešfi ente šaafi, la šifae Ma šifauke šifaen la jugadiru sekamen) Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni nedaću. Izliječi jer ti uistinu liječiš. Nema izlječenja dok ti ne izliječiš, izlječenjem koje će otklonuti bolest.»l Od toga je i rukja koju je Džibril, alejhisselam, učio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:»

(Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju'zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike. Bismillahi erkike) U ime Allaha te liječim, od svega što ti neprijatnost čini, od zla svake duše i oka zavidnog, Allah neka te izliječi, u ime Allaha te liječim.» Ovo treba ponoviti tri puta.

Dr. Omer El‐Eškar kaže2: Rukja nije privilegija samo određenih ljudi. Musliman može sam sebe da liječi, može da liječi druge ljude i da drugi ljudi liječe njega, može da liječi svoju suprugu, supruga može da liječi svoga muža, i nema sumnje da ljudska dobrota utiče na korist liječenja. Što je čovjek bolji, korist je veća, jer Allah, dželle šanuhu, kaže:» Allah prima samo od onih koji su dobri.»

Uvjeti liječenja (rukje)

 

1‐ Da liječenje bude čisto od griješenja i mnogoboštva (širk), poput traženja pomoći od nekog drugog mimo Allaha ili zaklinjanje nečim mimo Allaha. 2‐ Da bude na Arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije.

3‐ Da je Allah taj koji liječi a rukja je samo srestvo do željenog ozdravljenja.3

1Bilježi ga Buharija, 5743.

2Pogledaj Alemu sihri ve‐š‐ša'vezeti, str. 204.

3Pogledaj Alemu sihri ve‐š‐ša'vezeti, str. 203.

Izbacivanje i uništavanje sihra

 

Uvaženi šejh, Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, kaže: Od načina liječenja sihra ‐jedna od najefikasnijih metoda‐ jeste i nastojanje da se pronađe mjesto na kome se sihr nalazi (brdo, dolina i si.). Kada se dođe do sihra treba ga uništiti.

Imam Semsudin b. El‐Kajjim1, rahimehullah, kaže: Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenose dvije metode liječenja sihra:

Prva: Ova metoda je najpotpunija i sastoji se u pronalaženju sihra i njegovom uništavanju. Bilježi se u autentičnim predajama od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je molio Allaha, dželle šanuhu, da mu pokaže mjesto na kome se sihr nalazi. Allah, dželle šanuhu, mu je pokazao to mjesto, i sihr je pronašao u bunaru. Sihr je bio napravljen na češalj i dlake u kori muškog izdanka palme. Nakon pronalaska sihra prestalo je i njegovo djelovanje. Osjećao se kao da je oslobođen od okova. Ovo je dakle, najefikasnija metoda liječenja od sihra i može se porediti sa operativnim zahvatom uklanjanja štetne materije iz tijela. Liječenje upotrebom korisnih lijekova

Od Amira b. Sa'da, od njegovog oca, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:» Ko svakog dana doručkuje sedam datula Adžva, neće mu nauditi otrov ni sihr toga dana sve dok ne omrkne.» Drugi su rekli: Sedam datula. U drugoj predaji stoji:» Ko doručkuje sedam datula Adžva, toga dana mu neće nauditi ni sihr ni otrov.»2 Adžva je vrsta najbolje medinske datule. Ed‐Davudij kaže: Adžva je od boljih sorti. Ibnul‐Esir kaže: Malo je krupnija od Sejhanijske datule i naginje na crnu boju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je svojom rukom zasadio u Medini.3 El‐Hatabij kaže: Adžva je djelotvorna protiv sihra i otrova zbog Vjerovijesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslova medinskih datula, a ne zbog drugih osobina.4 En‐Nevevij kaže: U hadisu je Adžva posebno naglašena u odnosu na ostale vrste. Što se tiče broja sedam, njegovo značenje je nerazumljivo poput broja namaza i nisaba u zekatu.5 Hafiz Ibn‐Hadžer kaže: Najvjerovatnije se misli na medinsku Adžvu. Zatim, da li se to odnosi samo na vrijeme kada je to rečeno, ili na vrijeme uopće? Postoji dvojba, ali se ta dvojba rješava višestrukom probom. Onaj ko proba i uvjeri se u djelotvornost, znači da još uvijek djeluje. A ako ne djeluje, znači da se odnosi samo na vrijeme kada je rečeno.1

1Pogledaj Zadu‐l‐Me'ad, 4/124.

2Bilježi ga Buharija, 5769.

3Pogledaj Umdetu‐l‐Kari, 17/427.

4Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/250.

5Pogledaj Šerhu‐n‐Nevevi ala Muslim, 14/3.

FaLang translation system by Faboba