healingpowerofquran

Menu

Zavist i Zavidnost

LIJEČENJE OD ZAVISTI

Uvod

Zavist je opaka bolest koja pogađa ljude bolesnog srca i duše. Nastaje kao rezultat mržnje i prezira. Štetan uticaj zavisti na pojedinca ili zajednicu nam je dobro poznat. Zavist je uzrok šejtanske neposlušnosti naredbi Gospodara, jer je zavidio Ademu na njegovom položaju.1 Islamski vjerozakon ukazuje na ovu bolest i pojašnjava štetne posljedice njenog djelovanja. Dovoljno je to što »zavist jede dobra djela kao što vatra jede drva.«2 Neki prethodnici su rekli3: Zavist je prvi grijeh. Iblis je zavidio Ademu, alejhisselam, na njegovom položaju i mjestu kod Allaha, dželle šanuhu, pa je odbio da mu sedždu učini. Priča se da je Avn b. Abdullah ušao kod Fadla b. El‐Mehleba, tadašnjeg namjesnika Vasita, i rekao: Želim da ti nešto kažem. A šta to, upita ovaj? Spomenuo mu je nekoliko stvari, a zatim rekao: Čuvaj se zavisti, zbog nje je Kabil ubio Habila.4 Nakon toga je proučio riječi Uzvišenog:» I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:' Sigurno ču te ubiti!' ‐'Allah prima samo od onih koji su dobri' ‐ reče onaj.« (El‐Maide, 27)

Upitao je čovjek Hasana El‐Basrija: Može li vjernik da zavidi? Reče: Zar si zaboravio sinove Ja'kuba, alejhisselam? Da, ali je priguši u svojim prsima i neće ti nauditi sve dok ne progovoriš ili uradiš.

Ebu‐Derda je rekao : Što se čovjek bude više sjećao smrti, njegova oholost i zavist će biti manji.

Rekao je Muavija: Sve je ljude moguće zadovoljiti osim onoga koji zavidi na blagodati. Njega neće zadovoljiti ništa do nestanak blagodati. Zato se kaže5: Sva neprijateljstva se mogu prevoziti,

osim neprijateljstvo zavidljivca.

1Pogledaj Ihjau Ulumid‐Dini, 3/186.

2Bilježi ga Ebu‐Davud, 5/208.

3Rekao je Džunade b. Ebi‐Umejje.

4Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 2/44.

5Pogledaj Ihjau Ulumi‐d‐Dini, 3/188.

U ovom poglavlju ćemo ‐uz Allahovu pomoć‐ pojasniti ono što je došlo na temu zavisti, njene stvarnosti, osnove, uzroka, stepena, propisa, kazne i na kraju način liječenja ove opake bolesti. Molimo Allaha, dželle šanuhu, da naša srca očisti i učini zdravim od mržnje prema muslimanima. Amin !

Definicija zavisti

Islamski učenjaci zavist (hased) definišu kao mržnju prema nečijoj blagodati i želju da ona nestane. Ibnu‐l‐Dževzij kaže1: Zavist je želja za nestankom blagodati drugoga, pa makar onaj koji zavidi ne imoa nikakve koristi od toga. Gazali kaže: Postoji sličnost između zavisti i zadivljenosti, i ta dva pojma se međusobno prožimaju, ali se nakon spoznaje značenja razlikuju. Razlika između zavisti i zadivljenosti

Razlika između zavisti i zadivljenosti je u tome što zavidljivac mrzi blagodat kod drugog i želi njen nestanak, svejedno želio je pridobiti za sebe ili ne, za razliku od zadivljenog koji ne mrzi blagodat kod drugog, niti želi njen nestanak, već želi da i on uživa tu istu blagodat.

Propis zavisti

Zavist koja označava mržnju blagodati kod drugog i želju za njenim nestankom, je zabranjena (haram) u svakom obliku, izuzev blagodati koju uživa grješnik ili nevjernik, pomažući se njome u širenju smutnje i nereda. U tom slučaju je dozvoljeno mrziti blagodat kod drugog i željeti njen nestanak, jer ne želiš njen nestanak zbog toga što je blagodat, već što je sredstvo u činjenju nereda. Dokazi da zavist nije dozvoljena su slijedeći:

1) Kur'an

Allah, dželle šanuhu, je pojasnio kako je zavist svojstvo sljedbenika Knjige, Židova i kršćana. Kaže Uzvišenk» Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. ‐Allah, zaista sve može. » (El‐Bekare, 109) Allah, dželle šanuhu, nas obavještava da je njihova želja za nestankom blagodati vjerovanja kod vjernika, ustvari zavist. Ovo je najgora vrsta zavisti.

1 Pogledaj Tibbu Ruhani, str. 24.

Kaže Uzvišeni:» Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. » (En‐Nisa, 89) « Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an slušaju, govoreći: 'On je, uistinu, luda!'» (El‐Kalem, 51) Allah, dželle šanuhu, spominje zavist braće jusufove prema njemu, pa kaže:» Kada oni rekoše: »Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, ‐ otac vaš će se vama okrenuti,..« (Jusuf, 8, 9) Zatim, Allah, dželle šanuhu, kaže u formi kritike:» ..ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeti. « (En‐Nisa, 54) Allah, dželle šanuhu nam je naredio da se utječemo od zla zavidljivca, pa kaže:» ..i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!«

2) Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Čuvajte se sumnjičenja, uistinu je ono najlažniji govor. Ne prisluškujte i ne uhodite jedni druge, ne zavidite i ne mrzite se međusobno i ne izbjegavajte jedni druge, već budite braća, Allahovi robovi.1 Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:» Jednoga dana smo sjedili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa nam je rekao:' Sada će vam s ove strane prići čovjek koji je od stanovnika Dženneta.' Nastavlja Enes: Došao nam je čovjek od ensarija, brišući svoju bradu od abdesta, dok je obuću pridržavao lijevom rukom, i nazvao selam. Drugi dan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je isto rekao i čovjek je došao. To se ponovilo i treći dan. Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, Abdullah b. Amr b. El‐A's je otišao za tim čovjekom, i rekao mu: Prepirao sam se sa ocem, pa sam se zakleo da mu neću doći tri dana; vidim da bi me ti mogao primiti dok prođe taj period? Da, reče ovaj. Tako je noćio kod njega tri noći, i nije primijetio da klanja noćni namaz, osim što bi kada se prevrne u postelji spomenuo Allaha, dželle šanuhu. Dalje priča: Kada su prošla tri dana, i kada sam ga skoro potcjenio, rekao sam: O Allahov robe, između mene i moga oca se nije dogodilo ništa, ali sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže ‐pa ga je obavijestio o onome što je čuo‐ pa sam htio da vidim šta te dovelo na taj stepen? Ništa osim ono što si vidio, odgovori ovaj.

1 Bilježi ga Buharija, 6064.

Kada sam pošao, zovnu me i reče: Ništa osim onog što si vidio, i uz to još što nikoga od muslimana nisam prevario i ne zavidim im na dobru kojeg im je Allah, dželle šanuhu, dao. Abdullah mu reče: To je ono što te dovelo na taj stepen, i to je ono što mi nismo u stanju da učinimo.1 Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:» Moj ummet će zadesiti razne bolesti.* A koje su to, upitali smo? Reče:* Obijest, razuzdanost, pohlepnost, mržnja i zavist, tako da će tlačenje prerasti u ubijanje.2 Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Kod vjernika se ne mogu sastaviti vjerovanje i zavist.*3 Sažetak svega prethodno rečenog jeste da zavist znači priželjkivanje nestanka blagodati kod osobe koja je njen punopravni vlasnik, svejedno da li zavidnik ima direktno učešće u tome ili ne. Ako bude direktan učesnik, bit će razbojnik. Ako pak ne bude direktan učesnik, ne ispolji svoje nezadovoljstvo, niti učini bilo šta od uzroka zavisti koja je muslimanu zabranjena, u tom slučaju postoje dvije situacije:

‐Ako ga od toga odvrati samo nemogućnost da to uradi, a ukoliko bi mogao on bi to i uradio, u tom slučaju je grješan ‐da Allah, dželle šanuhu, sačuva‐.

‐Ako ga od zavisti odvrati bogobojaznost, u tom slučaju ima opravdanje, jer nije u stanju zaustaviti svoje misli, tako da mu je dovoljno to što ih ignoriše ne čineći i ne namjeravajući da učini išta od toga.

Od Hasana El‐Basrija se prenosi da je rekao: Ne postoji ni jedan čovjek a da u sebi nema zavist. Onaj ko tu zavist ne pretoči u razbojništvo ili nepravdu, neće mu nauditi ništa. Ovo su riječi hafiza Ibn‐Hadžera.4

3) Treba znati da zavist u negativnom smislu skrnavi Allahovo određenje u davanju prednosti jednim ljudima nad drugima, što je suprotno islamskom vjerovanju, čiji je sastavni dio prihvatanje Allahovog određenja bilo ono dobro ili loše.

1 Bilježi ga Ahmed b. Hanbel u Musnedu, 3/166.

2Bilježi ga Et‐Taberani u El‐Evsatu.

3Bilježi ga Ahmed u Musnedu, 2/340.

4Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/497.

Uzroci zavisti, njeni stepeni, te propis i ishod svakog od njih

Uzroci zavisti 1

Islamski učenjaci su spomenuli nekoliko uzroka zavisti, koje smo saželi u sljedeće:

1‐Mržnja i neprijateljstvo

Ovo su dva najveća uzroka zavisti. Ako nekoga uznemiravamo iz određenog razloga, ne slažemo se s njim po određenom pitanju; dotična osoba će nas zamrziti iz dna duše, a zavist koja prati mržnju i neprijateljstvo traži osvetu i razračunavanje.

2‐Gordost

Neko ne podnosi da se neko drugi uzdiže nad njim, tako kada neko od njemu sličnih zauzme određeni položaj u društvu, nauci ili stekne određeni imetak, osjeća strah od njegove oholosti na koju nije u stanju uzvratiti, ne iz namjere da se oholi već samo da uzvrati na oholost.

3‐Oholost

Primjer za ovo je zavist nevjernika prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kod su rekli:» Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!« (Ez‐Zuhruf, 31)

4‐Umišljenost

Allah, dželle šanuhu, nas je obavijestio o narodima koji su bili prije nas, da su poslanicima, koji su im dolazili, govorili:» Vi ste ljudi kao i mi«.(Jasin, 15) Govorili su:»Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?» Nisu prihvaćali da bliskost i poslanicu od Allaha, dželle šanuhu, dobije neko ko je poput njih, pa su mu zavidjeli.

5‐Strah od neostvarenja cilja

Ovo se posebno odnosi na one koji imaju iste ciljeve, tako da svaki od njih zavidi svome rivalu na svakoj blagodati koja mu pomaže da pobijedi u utakmici za ostvarenje tog cilja. Primjer toga je prošnja iste djevojke, ili zavist jusufove braće prema njemu, jer mu je otac bio naklonjeniji više nego njima. Kaže Uzvišeni:»

1 Pogledaj Ihjau Ulumi‐d‐Dini, 3/192.

Kada oni rekoše: 'Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina'.» (Jusuf, 8)

6‐Pohlepa za vlasti i položajem

Primjer toga je naučnik koji se ističe svojim znanjem u određenoj oblasti. Voli čuti kako ga ljudi hvale i govore kako je on jedinstven primjer svoje generacije, kako mu nema ravnog, tako da, kada to čuje neko njegovog ranga, makar bio na kraj svijeta, to će ga povrijediti i poželjet će da ovaj umre ili da izgubi popularnost koju je dobio, kako bi on sam uživao u tome.

7‐Pokvarenost duše

Ima ljudi koji, kada čuju da neko od Allahovih, dželle šanuhu, robova uživa određenu Allahovu blagodat, osjeća bol, a kada mu se spomene nečije teško stanje to ga razveseli. Kao da on opskrbljuje ljude? Ovo nema neki vanjski uzrok, već je to pokvarenost duše i prirode dotične osobe, i teško ga je izliječiti jer je zavist pritvrđena u njegovj duši.

Dakle, ovo su glavni ‐ako ne i svi‐ uzroci zavisti. Moguće je da se svi ovi uzroci, ili većina njih, nadu kod jedne osobe, što će mu samo povećati zavist. Većina zavisti potiče iz više uzroka, i malo je onih koje imaju samo jedan uzrok. Stepeni zavisti i propis svakog od njih Ebu‐Hamid El‐Gazali, rahimehullah, kaže 1:

Četiri su stepena zavisti:

Prvi stepen: Želja da blagodat prisutna kod drugog nestane, pa makar zavidnik ne imao nikakve koristi od toga. Dakle, cilj mu je samo da blagodati nestane. Ovo je nešto najprljavije, i ovaj stepen zavisti je zabranjen (haram). Drugi stepen: Želja da se blagodat prisutna kod drugog nađe u njegovom vlasništvu, npr. lijepa kuća ili lijepa žena. Ovaj vid zavisti je nešto blaži od prethodnog.

Treći stepen: Blagodat prisutnu kod drugog ne želi za sebe, već želi istu takvu, i ukoliko nije u mogućnosti da ima istu takvu blagodat želi da blagodat prisutna kod drugog nestane, kako nebi bilo razlike među njima. Ovaj vid sadrži u sebi i dozvoljeno i nedozvoljeno.

1 Pogledaj Ihjau Ulumi‐d‐Dini, 3/194.

Četvrti stepen: Blagodat prisutnu kod drugog ne želi za sebe, već želi istu takvu, i ukoliko nije u mogućnosti da ima istu takvu blagodat ne želi da blagodat prisutna kod drugog nestane. Ovaj stepen zavisti, ako se radi o ovosvjetskim stvarima, se toleriše, a ako su u pitanju onosvjetske stvari onda je sunnet.

Posljedice zavisti

Zavist je loša osobina i njene posljedice ostavljaju veliki trag na pojedinca i društvo. Razlog tome je što zajednica u kojoj se raširi ova bolest postaje rastočena mržnjom i svađom. Marksistička teorija počiva na ovim poganim temeljima, odnosno sukobljavanju društvenih slojeva, što je u ovom našem vremenu dovelo do raspada zajednica, koje su živjele pod pritiskom ove mračne teorije. Što se tiče pojedinca u kojem se ova osobina ukorijenila, njene posljedice na njega su mnogobrojne, i sažet ćemo ih u sljedeće:

1‐ Propast i bolest koju izaziva zavist, tako da zavidnik svojoj propasti ne vidi kraja.

2‐ Gubitak ugleda i položaja u društvu.

3‐ Mržnja ljudi prema njemu.

4‐ Izaziva srdžbu kod Allaha, dželle šanuhu, jer Allahovo određenje ne smatra pravednim, i smatra da osobe kojima zavidi ne zaslužuju Allahove blagodati.1

5‐ Hafiz Ibn‐Dževzij kaže2: Zavist izaziva nesanicu, smanjuje potrebu za hranom, mijenja ten i uzrokuje veliku žalost.

Šta se izuzima kod zavisti

Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Nije dozvoljeno zavidjeti osim zbog dvoje:

Čovjeku kojeg je Allah, dželle šanuhu, poučio Kur'anu, pa ga on uči danonoćno, tako da ga čuje komšija i kaže: Da je Bog dao meni ono što je dao njemu, pa da radim kao i on.

1Preuzeto iz djela, Hakikatu‐l‐Hasedi ve iladžu‐l‐Mahsudi, str.70.

2Pogledaj Tibbu Ruhani, str. 34.

Čovjeku kojem je Allah dao imetak, i ovaj ga troši u dobro, pa kaže čovjek: Da mi je dato isto što i njemu, pa da radim isto što i on.

Zavist spomenuta u hadisu je zadivljenost ili zavist bez zlobe (gabtah), ali se za nju koristi termin zavist (hased) zbog metafore. Dakle, to je samo želja čovjeka da posjeduje blagodat koju posjeduje i drugi, bez da ona kod drugog nestane. Ovo se zove nadmetanje (munafesa). Ako je u dobru onda je pohvalna. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:« Za ovako nešto neka se trude trudbenici!. Ako je u pitanju loše, onda je zabranjena. Dokaz za to su Poslanikove riječi:» Ne zavidite jedni drugima.*

Ukoliko se radi o dozvoljenim stvarima, tada nema smetnje za zavist, jer kao da je u hadisu rečeno: Nema bolje zadivljenosti, od zadivljenosti prema ove dvije stvari.2

Zato je Buharija nazvao poglavlje: «Poglavlje o zadivljenosti prema nauci i mudrosti« i «Poglavlje o zadivljenosti prema osobi koja zna Kur'an napamet«. Liječenje zavisti

Imam Ibnul‐Dževzij, rahimehullah, kaže3:

Lijek za ovu bolest je u tome da čovjek prije svega spozna da unaprijed određena sudbina mora da ide svojim tokom, da je ona neizbježna, da je Onaj koji ju je odredio mudar, da je on vlasnik koji daje i uskraćuje, da je On taj koji je stvorio dobre i loše i da se zavidnik protivi volji Onoga koji daje. Treba da zna da zavidnik neće umanjiti opskrbu onome kojem zavidi, niti će mu što iz ruke uzeti, već‐cilj zavidnika je nestanak blagodati kod drugog, što je čista nepravda. Zavidnik treba da sagleda stanje onoga kome zavidi, pa ako je stekao samo od ovog svijeta treba da ga sažalijeva, a ne da mu zavidi, jer ono što je stekao je uglavnom protiv njega a ne za njega. Da li je ovosvjetski višak išta do briga, kako kaže pjesnik El‐Metnebij:

Podsjeti mladića na njegov drugi život, njegova potreba je Dnevni obrok hrane, a ovosvijetski višak je zaokupljenost.

1 Bilježi ga Buharija, 5026.

2Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 1/201.

3Pogledaj Tibbu Ruhani, str. 35.

Zavidnik treba da zna da blagodati zadaju probleme, da su kratkotrajne i da sa njima dolaze nevolje, tako da onaj ko ih uživa poželi da se udalji od njih ili poželi njihov nestanak. Treba da zna da ono na čemu zavidi nije isto kod njega i kod onoga kome zavidi. Ljudi misle da oni koji su na nekom položaju maksimalno uživaju, a ne znaju da čovjek za nečim žudi, pa kada ga dobije postaje mu obično ili ga ostavi.

Ibnul‐Dževzij kaže: Ako od ovog lijeka ne bude nikakve koristi neka radi na tome da postigne isto što i onaj kojem zavidi, jer neki prethodnici su rekli: Bojao sam se požude makar i u zavisti, jer kada čovjek zavidi svome komšiji na bogatstvu i on se počne baviti kako bi postao kao i njegov komšija. Prenosi Ebu‐Šejh El‐Asbahani, sa svojim lancem prenosilaca od Fudajla b. I'jjada, da je rekao: Lijek za zavist je njeno suzbijanje, a lijek za nedaću je da ona prođe. Allah, dželle šanuhu, kaže;»Uzrok vaše nesreće je s vama!» (Jasin, 19)

FaLang translation system by Faboba