healingpowerofquran

Menu

Sve o Uroku

ZAŠTITA I LIJEČENJE OD UROKA

Definicija uroka, njegova stvarnost i dokazi za njegovo djelovanje

Uvod

Allah, dželle šanuhu, uistinu stvara u tijelima i dušama, različite snage i naravi. Mnogima od njih je dao osobine koje imaju uticaj, tako da razuman čovjek ne može poreći djelovanje duše na tijelo, jer je to stvar koja je uočljiva i koja se osjeća. Vidjet ćeš kako lice pocrveni ako u njega pogleda osoba koje se stidi, a požuti kada u njega pogleda osoba koje se boji. Mnogi ljudi su svjedoci da se neko razboli ili oslabi od pogleda. Sve ovo dešava se posredstvom uticaja duše. Zbog uske povezanosti duše sa očima djelo se pripisuje očima, dok je ustvari duša ta koja djeluje. Duše se razlikuju po svojoj prirodi, snazi, kakvoći i osobinama. Duša zavidljivca stvara vidljive probleme svome vlasniku, i zato Allah, dželle šanuhu, naređuje da kod Njega tražimo utočište od zla zavidljivca. Uticaj zavidnika na onoga kojem zavidi je stvar koju ne poriče osim ko živi van ljudske stvarnosti. Na ovome se temelji urok. Duša zavidnika se pripremi na sebi svojstven način, i kao takva suočava se sa onim kojem zavidi i tom osobinom utiče na njega.1 Pošto je pitanje uroka vrlo ozbiljna stvar, odlučio sam ga uvrstiti u ovu knjigu kako bi uvaženom čitaocu kroz ovo poglavlje pojasnio stvarnost uroka, dokaze iz Kur ana i Sunneta, preventivnu zaštitu i vjerodostojan način liječenja od njega, oslanjajući se pri tom na autentične dokaze. A Allah, dželle šanuhu, nam je dovoljan zaštitnik i pomagač.

Definicija uroka i pojašnjenje njegove stvarnosti

Arapska riječ «el‐a'jn» znači oko ili urok, i uzeta je iz riječi «a'ne, jei'nu» što znači ureći nekoga. Urok je stvaran, kako stoji u autentičnom hadisu, da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Urok je istina, i da je išta preteklo određenje (kader) pretekao bi ga urok. Ako neko od vas zatraži da ga okupate, vi ga okupajte.» Urok je zabranjen (haram) kao i sihr.

Hafiz Ibn‐Hadžer, urok definiše na slijedeći način: Dobronamjeran pogled oka protkan zavišću pokvarene duše, koji kod gledanog izaziva štetu. Kaže se: Urekao si čovjeka, dakle, tvoj pogled je na njega štetno djelovao.2 Ibnul‐Kajjim El‐Dževzijj, rahimehullah, kaže: Uroci su strelice koje izlaze iz duše osobe koja zavidi. Ponekad njima pogodi urečenog, a ponekad promaši.3

Kako se da zaključiti urok nastaje usljed zadivljenog pogleda, pa makar on bio bez zavisti i makar bio od drage ili dobre osobe. Dokaz za to je priča Sehla b. Hunejfa, kada je pogledao Amir b. Rebia ‐obojica su ashabi‐, dok se kupao ‐a imao je svijetlu put i lijepo građeno tijelo‐ i rekao: Nisam vidio svjetlijeg dana niti kože. Utom se Sehl b. Hunejf srušio.

Dokazi postojanja uroka i dužinu njegovog djelovanja

Allah, dželle šanuhu, nam je u svojoj knjizi potvrdio djelovanje uroka, što nije u suprotnosti sa Allahovim određenjem, većdjeluje po Njegovoj volji. Kaže Uzvišeni:» Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur'an slušaju, govoreći: 'On je, uistinu, luda!'»(El‐Kalem, 51) Mudžahid, Ibn‐Abbas i drugi, za riječi uzvišenog «pogledima svojim obore» kažu; oni bi te urekli svojim pogledima, odnosno, oni ti zbog mržnje njihove prema tebi zavide, ali te Allah, dželle šanuhu, čuva i štiti.1

1Pogledaj Zadu‐l‐Mead, 4/166.

2Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/210.

3Pogledaj Zadu‐l‐Mead, 4/167.

Ibn‐Kesir kaže: Ovaj ajet dokazuje da je djelovanje i uticaj oka istina koja je u skladu s odredbom Allaha, dželle šanuhu. Isto potvrđuju brojna predanja i hadisi u različitim verzijama. Od hadisa koji potvrđuju urok i njegovo djelovanje, je i hadis kojeg bilježi Buharija u svome «Sahihu», od Ebu‐ Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Urok je istina», i zabranio tetoviranje.*2

Bilježi Muslim u svome «Sahihu», od Ibn‐Abbasa, radijallahu anhu, hadis merfu'.» Urok je istina, i da je išta preteklo određenje (kader) pretekao bi ga urok. Ako neko od vas zatraži da ga okupate, vi ga okupajte.*3 U ovom hadisu je potvrda i opomena za brzinu djelovanja uroka. Urok ima vrlo jak i štetan uticaj, čak ponekad može imati tragične posljedice po čovjeka. Prenosi Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Urok čovjeka otprema u kabur, a devu u lonac.4

El‐Bezzar je zabilježio hadis kojeg prenosi Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao.» Najveći uzročnik smrti moga ummeta, poslije Allahovog određenja, jeste urok.*5

En‐Nevevij kaže: U hadisu je potvrda za Allahovo određenje i stvarnost uroka i njegovog štetnog djelovanja. Bilježi Ahmed u svome «Musnedu» i Hakim u «Mustedreku», od Ibn‐Abbasa, radijallahu anhu, hadis:»Urok je istina i obara letača.6

Preventivna zaštita od uroka Utemeljenost učenja rukje protiv uroka

Učenje rukje protiv uroka je šerijatski utemeljeno. Islamski učenjaci su se razišli oko njene obaveznosti (vudžuba). Ispravnije mišljenje je da je rukja obaveza ukoliko je život ureknutog ugrožen, a urokljivac poznat ‐kao što je došlo u hadisu od Sehla b. Hunejfa‐. Za ovo postoje mnogobrojni dokazi. Od njih je i hadis kojeg prenosi Burejde b. El‐Hasib. Kaže: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:» Rukja se uči samo za urok i otrov.1 Od Ibn‐ Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tražio zaštitu za Hasana i Husejna govoreći:«

1 Pogledaj Tefsir Ibn‐Kesir, 4/436.

2 Pogledaj poglavlje o uroku, 5740.

3 Bilježi ga Muslim, 2188.

4Bilježi ga Ebu‐Nuajm u djelu El‐Hilje, 7/90.

5Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/214.

6Bilježi ga Ahmed b. Hanbel, 1/274.

(Uizukuma bi kelimatillahi‐t‐taammeh min kulli šejtanin ve haammeh ve min kulli ajni hasidin ve laammeh) Tražim utočište za vas dvojicu, savršenim Allahovim riječima od svakog šejtana, hama i oka urokljivog», i dodao:» Ovako je Ibrahim tražio utočište kod Allaha, dželle šanuhu, za Ishaka i Ismaila, alejhimasselam.» Bilježi Buharija2 u svome «Sahihu» hadis od Aiše, radijallahu anha, da je rekla:«Naredio mi je ‐ili naredio je‐Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da tražim da se uči rukja protiv uroka. Dakle, da traži učenje rukje protiv uroka od onoga ko to zna. Od Ummu‐Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem je u njenoj kući vidio sluškinju na čijem licu je bila crna mrlja. Rekao je:» Tražite od nekoga da joj prouči rukju, ona je urečena.*3 El‐Husejn b. Mesu'd El‐Ferra' je rekao: Pod mrljom u hadisu podrazumijeva se urok od strane džina. Kaže: Urečena je pogledom džina, koji je opasniji od vrhova koplja.

Ovaj hadis je dokaz za postojanje dvije vrste uroka: urok od strane ljudi i urok od strane džina. Postoji još nekoliko hadisa koji potvrđuju urok od strane džina.

Zaštita od uroka

Ibnu‐l‐Kajjim, rahimehullah, kaže: S obzirom je zavidnik gori od urokljivca, zaštita od zavidnika je ujedno i zaštita od urokljivca. Urok su strelice koje izlaze iz duše zavidnika i urokljivca prema onome kojem zavide ili uriču, nekad ga pogode a nekad promaše. Ako ga zateknu nespremnog i nezaštićenog, obavezno utiču na njega. Međutim, ako ga zateknu spremnog i naoružanog, tada nemaju nikakav uticaj na njega, već postoji mogućnost da se vrate onome ko ih je odaslao.4

1Bilježi ga Ibn‐Madže, 3513.

2Pogledaj Sahihu‐l‐Buhari, 5738.

3Bilježi ga Buharija, 5739.

4Pogledaj Zadu‐l‐Mead, 4/164.

Preventivna zaštita biva sa nekoliko stvari. To su:

1‐ Musliman, kada kod svoga brata muslimana ugleda nešto što mu se sviđa, treba da kaže: Allahumme barik alejhi (Allahu moj, učini mu ovo blagoslovljenim). Ovo prema hadisu od Sehla b. Hunejfa, da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao;» Kada neko od vas vidi kod svoga brata nešto što ga zadivljuje, neka mu prouči dovu za blagoslov.1

2‐ Što više učiti sure El‐Ihlas, El‐Felek, En‐Nas, El‐Fatiha i Ajetul‐Kursij. Prilikom otklanjanja neprijatnosti od sebe vrijednost učenja ovih sura ne zanemaruje niko razuman. Od Ebu‐Sei'da El‐Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao.» Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tražio utočište od džinskog i od ljudskog uroka, sve dok nisu objavljene sure El‐ Felek i En‐Nas. Kada su objavljene, učio je samo njih.2

3‐ Zaštita učenjem dova i zikrova prenešenih od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neke od njih su:

«Euzu bi kelimatillahi‐t‐taammati min šerri ma haleka » (Utječem se Allahovim potpunim riječima od zla kojeg stvara)

«Euzu bi kelimatillahi‐t‐taammeh min kulli šejtanin ve haammeh ve min kulli ajnin laammeh »

(Tražim utočište, savršenim Allahovim riječima od svakog šejtana, hama i oka urokljivog) « Euzu bi kelimatillahi‐taammati elleti la judžavizuhunne birrun ve la fadžirun min šerri ma haleka ve bere‐e ve zere‐e, ve min šerri ma junezzilu mine‐s‐semai, ve min šerri ma ja'rudžu fiha, ve min šerri ma zere‐e fi‐l‐erdi ve min šerri ma jahrudžu minha, ve min šerri fiteni lejli ve‐n‐nehari, ve min šerri kulli tarikin illa tarikan jatruku bi‐hajri ja rahmanu »

1Bilježi ga Ibn‐Madže, 3509.

2Bilježi ga Et‐Tirmizi, 2057.

(Tražim utočište, savršenim Allahovim riječima koje ne prevazilazi ni poslušan ni neposlušan, od zla kojeg stvara, i zla koje se spušta sa neba, i zla koje se u njega diže, od zla koje je rašireno po Zemlji i zla koje iz nje izlazi, od zla smutnje noći i dana, od zla svega što se noću kreće, osim onoga što se kreće u dobru, o Milostivi)

4‐ Onaj ko se boji uroka svoje ukrase treba da prikrije nečim što će urok odvratiti od njega. El‐Begavijj u djelu «Šerhu‐s‐sunneh» navodi da je Osman b. Affan, radijallahu anhu, vidio lijepog mladića, pa je rekao: Obojite u crno njegovu rupicu na bradi.

Liječenje od uroka

Postoje dva oblika uroka:

Prvi oblik uroka: Ukoliko se ne zna ko je urokljivac, tada pribjegavamo šerijatski utemeljenoj rukji i dovama:

1‐ Rukja koju je Džibril, alejhisselam, učio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a koju bilježi Muslim u svome «Sahihu», glasi:»

Bismillahi erkike, min kulli šej'in ju'zike min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike, bismillahi erkike (U ime Allaha te liječim, od svega što ti neprijatnost čini, od zla svake duše i oka zavidnog, Allah neka te izliječi, u ime Allaha te liječim.)1.

2‐ Proučiti ili napisati urečenom ajete iz Kur'ana na vodu, koje će on potom popiti. Od tih ajeta su sljedeći:

‐sura El‐Fatiha,

‐Ajetul‐Kursijj,

‐sura El‐Felek,

‐sura En‐Nas,

‐dove prenesene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, npr:

«Euzu bi kelimatillahit‐taammati min šerri ma haleka(Utječem se Allahovim potpunim riječima od zla kojeg stvara) »,

1 Bilježi ga Muslim, 2186.

«Euzu bi kelimatillahit‐taammeh min kulli šejtanin ve haammeh ve min kulli ajnin laammeh (Tražim utočište, savršenim Allahovim riječima od svakog šejtana, hama i oka urokljivog)»

«Euzu bi kelimatillahi‐taammati elleti la judžavizuhunne birrun ve la fadžirun min šerri ma haleka ve bere‐e ve zere‐e, ve min šerri ma junezzilu mine‐s‐semai, ve min šerri ma ja'rudžu fiha, ve min šerri ma zere‐e fi‐l‐erdi ve min šerri ma jahrudžu minha, ve min šerri fiteni lejli ve‐n‐nehari, ve min šerri kulli tarikin Ma tarikan jatruku bi‐hajri ja rahmanu (Tražim utočište, savršenim Allahovim riječima koje ne prevazilazi ni poslušan ni neposlušan, od zla kojeg stvara, i zla koje se spušta sa neba, i zla koje se u njega diže, od zla koje je rašireno po Zemlji i zla koje iz nje izlazi, od zla smutnje noći i dana, od zla svega što se noću kreće, osim onoga što se kreće u dobru, o Milostivi) »,

«Euzu bi kelimatillahit‐taammeh min gadabihi ve i'kabihi ve min šerri i'badihi ve min hemezatiš‐šejatiini ve en jahdurun (Utječem se Allahovim potpunim riječima od Njegove srdžbe, od Njegove kazne, od zla robova Njegovih, od šejtanskih spletki i uznemiravanja)»,

«Allahumme inni euzu bivedžhike‐l‐kerimi ve kelimatike‐t‐taammati min šerri ma ente ahizun binasijetihi. Allahumme ente tekšifu‐l‐me'seme ve‐l‐ magreme. Allahumme innehu la juhzemu džunduke ve la juhlefu va'deke subhaneke ve bihamdike.

(Allahu moj, utječem se Tvojim plemenitim licem i Tvojim potpunim riječima od zla onog čime Ti vladaš. Allahu moj, Ti otklanjaš svaku nevolju. Allahu moj, uistinu su Tvoje vojske nepobjedive, i uistinu se Tvoje obećanje ispunjava, Slavljen i Hvaljen neka si Ti)»,

«Euzu bi vedžhillahi‐l‐azimi ellezi la šej'e'azeme minhu ve bikalitnatihit‐ taammati elleti la judžavizuhunne birrun ve lafadžirun ve esmaillahi‐l‐husna ma alimtu minha ve ma lem e'alem min šerri ma haleka ve zeree' ve beree ve min šerri kulli zi šerri la etiku šerrehu ve min šerri kulli zi šerri ente ahizu bi nasijetihi inne rabbi 'ala siratin mustekimi.

(Utječem se Allahovim veličanstvenim licem od kojeg nema ništa veličanstvenije i Njegovim potpunim riječima koje ne prevazilazi ni poslušan niti neposlušan, I Njegovim lijepim imenima koja poznajem i koja ne poznajem, od zla kojeg stvara, i od zla onoga ko ga posjeduje a ja sam nemoćan pred njegovim zlom, i od zla onoga ko ga posjeduje a Ti upravljaš njime, uistinu je moj Gospodar najpravedniji),

«Allahumme ente rabbi la ilahe illa ente alejke tevekeltu ve ente rabu‐l‐a'rši‐ l‐a'zimi, ma šae Allahu kane ve ma lem ješe' lem jekun la havle ve la kuvvete illa billahi e'alemu ennellahe 'ala kulli šej'in kadiru ve ennellahe kad ehata bi kulli šej'in i*lma ve ahsa kulle šej'in adeda.(Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, na Tebe se oslanjam i Ti si Gospodar Arša veličanstvenog, što Allah, dželle šanuhu, hoće to bude a što neće to ne bude, nema snage niti moći osim uz Allahovu dozvolu, uistinu znam da je Allah, dželle šanuhu, svemoćan, da Allah, dželle šanuhu, svojim znanjem sve obuhvata i da je sve pomno pobrojao),

«Allahumme inni euzu bike min šerri nefsi ve šerri‐š‐šejtani ve širkihi ve min šerri kulli dabeti ente ahizu binasijetiha inne rabbi 'ala siratin mustekimi.

(Allahu moj, utječem ti se od zla moje duše, i zla šejtanskog i njegovog mnogoboštva i zla svake životinje kojom Ti upravljaš, uistinu je moj Gospodar najpravedniji), ako hoće može reći:

«Tehasantu billahi ellezi la ilahe illa huve, ilahi ve ilahu kulli šej'i, ve i'atasamtu birabbi ve rabbi kulli šej'i, ve tevekkeltu a'le‐l‐Hajji ellezi la jemutu, ve istedfe'atuš‐šerre bi la havle ve la kuvvete illa billahi, hasbijallahu ve ni'me‐l‐vekili, hasbi‐r‐Rabbu mine‐l‐i'badi, hasbi‐l‐Haliku mine‐l‐ mahluki, hasbi‐r‐Raziku mine‐l‐merzuki, hasbijellezi huve hasbi, hasbijellezi bi jedihi melekutu kulli šej'i, ve huve judžiru ve la judžaru alejhi, hasbijallahu ve kefa sem'ullahe limen de'a. Lejse veraellahi merma, hasbijallahu la ilahe Ma huve, alejhi tevekeltu ve huve rabu‐l‐' arši‐l‐' azimi.

(Uzimam za zaštitnika Allaha, osim Kojeg drugog boga nema, mog Boga, Boga svega što postoji, tražim spas od moga Gospodara, Gospodara svega što postoji, oslanjam se na Živog, koji ne umire, otklanjam zlo riječima nema snage ni kretanja osim Allahovom dozvolom, dovoljan mi je Allah, dželle šanuhu, i divan li je On zaštitnik, dovoljan mi je moj Gospodar protiv robova, dovoljan mi je Stvoritelj protiv stvorenja, dovoljan mi je Onaj koji opskrbu daje protiv onih kojima se ona daje, dovoljan mi je Onaj koji mi je uistinu dovoljan, dovoljan mi je Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, koji je utočište svemu i kojem niko nije utočište, dovoljan mi je Allah, dželle šanuhu, dovoljan je Allahov sluh onome koji doziva. Allah, dželle šanuhu, je kraj svemu, dovoljan mi je Allah, dželle šanuhu,, nema boga osim Njega, na Njega se oslanjam i On je Gospodar Arša velikog)».

Onaj ko proba ove dove i zaštitu, spoznat će njihovu vrijednost i veliku potrebu za njima. One sprječavaju uticaj urokljivca i otklanjaju urok shodno vjerovanju onoga ko ih izgovori, jačini njegove duše, jačini njegovog oslanjanja na Allaha i postojanosti njegovog srca. Dova je samo oružje, a oružje zavisi od onoga ko ga upotrijebi. Mudžahid je rekao: Nema smetnje da se ispiše Kur'an, a zatim se potopi u vodu njime okupa i napoji bolesnik. Slično se prenosi i od Ebi‐Kalabe. Spominje se od Ibn‐Abbasa da je naredio da se ženi koja se teško porađala ispišu ajeti iz Kur'ana, pa da se tom vodom okupa i napoji. Ejjub je rekao: Vidio sam Ebu‐Kalabeta kako je napisao odlomak iz Kur'ana, zatim ga oprao u vodi i dao čovjeku koji je bio bolestan da to pije.

Drugi oblik uroka:

Ako je poznato ko je urokljivac, treba mu narediti da se okupa, tu vodu, neočekivano, sa zada, posuti po glavi urečenog, a zatim iza njega spustiti posudu na zemlju.1

Ibnu‐l‐Kajjim kaže: Ovo je nešto gdje je klasična medicina beskorisna, i ovaj vid liječenja ne djeluje na onoga ko ga opovrgava, ismijava se njime, sumnja u njega, primjenjuje ga samo radi probe ne vjerujući da će mu biti od koristi. Dokaz da treba urokljivcu narediti da se okupa leži u predaji koju bilježi Imam Ahmed u svome «Musnedu» u verziji od Ez‐Zuhrija, od Ebu‐Umameta b. Sehla b. Hunejfa, da mu je njegov otac ispričao «da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo negdje, pa su i oni za njim krenuli. Kada su stigli u Džuhfu kod plemena El‐Harar, Sehl b. Hunejf se okupao ‐a bio je izrazito bijele puti i lijepe grade‐ pa ga je Amir b. Rebia vidio, pri tom rekavši: Nisam vidio svjetlijeg dana niti kože. Utom se Sehl b. Hunejf srušio. Došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Da li sumnjate u nekoga? U Amir a b. Rebiu, rekoše. Pozvao je Amir a i ukorio ga. Zbog čega neki od vas ubija svoga brata? Zašto ne blagosloviš, kada vidiš nešto što ti se dopada? Zatim reče: Okupaj se, operi lice, ruke, taktove, koljena, krajeve nogu, ispod donjeg ogrtača u jednu posudu, zatim tu vodu neka pospe neko od zada po njegovoj glavi i leđima, a zatim neka izvrne posudu. Tako su i učinili, pa je Sehl nastavio putovanje kao da se ništa nije dogodilo.2 Ez‐Zuhrijj, rahimehullah, kaže: Treba narediti urokljivcu da uzme posudu, u nju stavi svoju ruku, izapere usta i ispljune vodu u posudu, umije se nad njom, stavi lijevu ruku u posudu, polije po desnom koljenu nad posudom, stavi desnu ruku i polije se po lijevom koljenu, opere donji dio tijela, posudu ne spuštati na zemlju, zatim vodu jednim potezom od zada posuti po glavi osobe koja je urečena.3

El‐Mazerijj kaže: Ovo značenje se ne može rastumačiti niti spoznati sa strane razuma, i ne treba ga odbacivati zbog toga što je nerazumljivo.4 Ibnu‐l‐Arebi kaže: Ako onaj koji to čini bude neodlučan, reći ćemo: Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje znaju. To je praktično potvrđeno i očima viđeno.

1Pogledaj Zadu‐l‐Mead, 4/170.

2Bilježi ga Ahmed u Musnedu, 3/486.

3Pogledaj Zadu‐l‐Mead, 4/164. "Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 10/215.

FaLang translation system by Faboba