ljekovitamockurana7

Menu

Zapisi i hamajlije

ZABRANA ZAPISA I HAMAJLIJA

Se’id b. Džubejr je rekao: `Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.`
Nema sumnje da je najveci neprijatelj covjeka neznanje. Svjedoci smo kako muslimani danas, usljed nepoznavanja svoje vjere praktikuju mnogo toga što je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima. Jedna od negativnih pojava takve vrste, a koja je izuzetno prisutna medju muslimanima Bošnjacima jesu zapisi. Veliki je broj ljudi koji pokušavaju zapisima riješiti svoje probleme. Isto tako je veliki broj i onih koji se zapisima bave, koji zapisuju. Danas, popularan naziv tog zanimanja jeste “iscjelitelj”. Medjutim, vecina njih nisu ni svjesni šta cine i da je to izuzetno opasan posao.

Zapisi su stara znanost koju su poznavali predislamski Arapi. Medjutim, islam je došao kao putokaz ljudima u svim sferama njihovog života i dao krajnju rijec po svim pitanjima sa kojima se ljudi susrecu u životu na ovom svijetu. Zapisi, talismani i hamajlije su jedna od pojava o kojoj islam ima jasno definisan stav. Mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. upozoravaju na opasnost od tog djela i smatraju ga širkom. Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu hadis u kojem stoji: “Poslaniku, s.a.v.s, je došla jedna grupa ljudi da mu daju prisegu (bej’at). On je prisegu primio od devetorice a od desetog nije. Upitali su ga: “Primio si zakletvu od devetorice, a ovog si ostavio?” Poslanik, s.a.v.s, rece: “On nosi zapis?!” Doticni je izvadio zapis i pocjepao ga svojom rukom, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, primio prisegu od njega i rekao: “Ko objesi zapis ucinio je širk Allahu, dž.š.”
U drugom hadisu koga, takodjer, prenosi Ahmed stoji: “Ko objesi zapis sa ciljem da mu to olakša njegov hal neka mu Allah ne dozvoli da mu bude lakše.”
Imran b. Husajn prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, vidio zapis u vidu narukvice na jednom covjeku, pa ga upitao: “Šta je to?” “Napravio sam je od posebne žile.” Odgovori on. “Ona te samo obmanjuje i još povecava tvoju slabost. Odbaci je od sebe. Ako umreš sa njom na ruci biceš prepušten njoj,” rece Poslanik, s.a.v.s.

U drugom rivajetu ovog hadisa, kojeg, takodjer, prenosi imam Ahmed stoji: “Ako umreš sa njom na ruci nikada neceš biti spašen.”
Allah, dž.š, kaže: “…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)
Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s, u jednoj od bitaka poslao glasnika koji je govorio: “Skinite svaki zapis sa vrata deve i nemojte nijedan ostaviti.”
Iz tog razloga su ashabi bili veoma oprezni po pitanju širka, bio veliki ili mali, javni ili tajni i dobro cuvali sebe i svoje porodice da se bilo šta od njega ne uvuce u njih. Ako bi nešto od toga primijetili na bilo kome oni bi odmah na to upozoravali izvršavajuci tako svoju obavezu, udaljavjuci se od širka i dostavljajuci poruku islama. Isto su tako cinili njihovi ucenici tabi’ini.
Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu od Zejnebe supruge Abdullah b. Mes’uda da je rekla: “Kada bi se Abdullah vratio kuci nakašljao bi se prije nego što otvori vrata bojeci se da nekog od nas ne zatekne u stanju u kojem ne bi želio. Jednom prilikom je došao i nakašljao se, a kod mene je bila jedna starica koja mi je ucila rukju protiv groznice. Ja sam je sakrila ispod kreveta, a on je ušao, sjeo pored mene i ugledao konac na mom vratu, te mi rekao: “Kakav je to konac?” Odgovorila sam mu: “To je konac na koji mi je nauceno.” On ga je uzeo i potrgao, a zatim je rekao: “Zaista Abdullahova porodica nema potrebe za širkom. Ja sam cuo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: “Zaista su zapisi i talismani širk.” Ja mu tada rekoh: “Zašto mi tako govoriš, kad je jedno moje oko podrhtavalo sve dok nisam otišla kod jednog jevreja koji mi je ucio rukju i ono se smirilo.” On rece: “To je šejtanovo djelo. On je mrdao tvoje oko svojom rukom, pa kada odeš da ti se uci on prestane da ga mrda. Dosta ti je bilo samo da kažeš ono što je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Gospodaru ljudi otkloni mi ovu nedacu. Izlijeci me jer Ti lijeciš i nema lijeka do Tvog lijeka. Izlijeci me lijekom koji ne ostavlja bolest.”
Ibnu ebi Hatim prenosi od Urve da je Huzejfe b. el-Jemana jedne prilike ušao kod jednog bolesnika i na njegovoj ruci ugledao konac. Odmah ga je potrgao i rekao: “Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.” (Jusuf, 106)
Veki’ prenosi da je Se’id b. Džubejr rekao: “Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.

 

FaLang translation system by Faboba