ljekovitamockurana7

Menu

Zaboravljena šifra? | Zaboravljeno korisničko ime? | Registruj se

Propisi Kurbana - sve o kurbanu, Kurban bajramu, kurbanskom mesu...

Propisi Kurbana - sve o kurbanu, Kurban bajramu, kurbanskom mesu...


ISLAMSKI PROPISI O KURBANU

Ibrahim Džananović

"INNA EA'TAJNAK-EL-KEVSER FE
SALLI LI RABBIKE VENHAR"
(Kur'an, sure "El-kevser")

"Muhamede! (Dali smo ti Islam)  i
svako dobro, pa klanjaj svome
Gospodaru i kolji kurban."

     Ebu Hurejre prenosi da je Muhamed a.s. rekao:
"Ko je u mogućnosti da zakolje kurban pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu gdje se zajednički obavlja bajram namaz)."
     Imajući u vidu kur'ansku zapovijed "venhar" — zakolji kurban, citirani hadis, kao i nepobitnu tradi­ciju da je Muhamed a.s. klao kurban, osnivač ha-nefijske pravne škole (kojoj i jugoslavenski musli­mani pripadaju), Ebu Hanife, uvrstio je klanje kur­bana u vadžibe (po važnosti drugostepena islamska dužnost).
     Drugi islamski učenjaci, među kojima i imami Jusuf, smatraju klanje kurbana sunetom. Svoje mi­šljenje zasnivaju na hadisu Muhameda a.s. da je jednom prilikom rekao kako je klanje kurbana nje­mu naređeno (vadžib), dok je muslimanima sunet.Sve pravne škole i svi islamski učenjaci slažu se da svaki musliman, prije svega, mora slijediti Kur'an i put Muhameda a.s. Kur'anske riječi "venhar"-zakolji kurban i predaja koja je posve sigurna da je Muhamed a.s. redovno klao kurban, obavezuje sva­kog muslimana, koji je imućan i ispunjava druge uvjete, da mora izvršiti ovu vjersku obavezu.
     Klanje kurbana ili, prinošenje žrtve, ima vjerski, moralni i socijalni značaj. Sve što se čini u ime Allaha, a to je slučaj i sa kurbanom, uistinu služi čovjeku i njegovom moralnom i socijalnom uzdi­zanju.
     Ovdje će biti riječi o tome ko treba, šta, u koje vrijeme i kako da zakolje kurban i izvrši svoju vjer­sku obavezu.

Ko je obavezan zaklati kurban?
     Prema islamskim propisima svaki musliman i mu­slimanka koji u prva tri dana Kurban-bajrama budu imali jedan nisab, tj, imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama (po današnjoj cijeni oko 1.000 dinara) obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban.
     Imajući u vidu činjenicu da nakit svake vrste, auto, vikendica, zemlja koja se ne obrađuje (ili se obrađuje iz hobija), luksuzan namještaj ili namještaj koji nije neophodan itd., mora ući u obračun viška imovine; onda ostaje konstatacija da je ogromna većina muslimana dužna klati kurban.
     Zekat i klanje kurbana su dvije islamske obaveze koje muslimani najmanje poznaju i najmanje izvr­šavaju.
     Kurban se kolje samo za sebe. Žena koja ima svog vlastitog imetka: novca, nakita ili bila koje druge pokretne ili nepokretne imovine dužna je za­klati kurban za sebe.    U pogledu obaveze kurbana za svoju maloljetnu djecu islamski učenjaci su se razišli. Saglasni su da majka ne treba klati za svoju djecu pa makar bila i bogata, ali u pogledu oca imaju dva mišljenja.
     Imami Muhamed i imami Jusuf smatraju da otac nije obavezan zaklati kurban za svoju maloljetnu djecu pa makar ona imala i svoje vlastite imovine koju su stekla putem raznih poklona, oporuke (vasijeta), nasljedstva itd.
     Drugo mišljenje je imami Ebu Hanife, koji smat­ra da bi otac trebao zaklati kurban za svoju malo­ljetnu djecu, kao što je obavezan i podijeliti zekatul-fitr.
     Ovo mišljenje Ebu Hanife nije prihvaćeno kod ranijih generacija islamskih učenjaka, pa je u skoro svim fikhskim djelima ostalo dominirajuće mišljenje imami Muhameda i Jusufa.
     Gledajući s vjersko-moralne strane, bilo bi po­željno prihvatiti mišljenje Ebu Hanife da se kolje kurban za bogatu djecu, jer tu dolazi do izražaja visoka svijest jednoga muslimana.
     Putnik nije dužan klati kurban, posebno ako se ne zadržava u jednom mjestu duže vrijeme. Islam­ski učenjaci stoje na stanovištu da je putnik — musafir oslobođen džume namaza pa, analogno to­me, i klanja kurbana.
     Siromašne osobe, dužnici itd. nisu obavezni klati kurban. H. Ebu Bekir i h. Omer nisu klali kurban, jer su svu svoju imovinu stavili na raspolaganje islamskoj zajednici i podijelili je siromasima i u dobrotvorne svrhe, tako da je njima i njihovoj po­rodici ostalo samo toliko koliko je bilo potrebno za život. Njihov primjer se uzima kao pouka svim musiimanima kako se treba žrtvovati za zajednicu, ali i dokaz da siromašne i osobe slabog materijalnog stanja, nisu dužne klati kurban.
     Umobolne osobe se tretiraju kao maloljetna djeca.
Šta može biti kurbanom?
     U kurban se može zaklati: goveče, bravče i de­va. Goveče (vo, bik ili krava) može vrijediti za se­dam osoba, ako je unišlo u treću godinu života. Da bi kurban bio valjan, neophodno je da su sve udružene osobe odlučile da kolju kurban, pa ako bi među njima bio samo jedan koji želi samo meso i ne kolje kurban iz vjerskih pobuda, onda ni jed­nom od njih neće vrijediti. Zbog toga je Ebu Hanife izrazio mišljenje da je bolje prije kupovine govečeta da se nađe potreban broj osoba i da se poznaju, a ako to učine nakon kupovine, onda je mekruh (pokuđeno). Broj udruženih osoba ne može biti veći od sedam, ali manji može.
     Deva, isto tako, može vrijediti za sedam osoba pod uvjetom da ima pet godina. Zaklati devu od jugoslavenskih muslimana mogu samo oni koji odu na hadž. Meso i od govečeta i od deve dijeli se na jednake dijelove svim udruženim osobama. Naj­bolji i najsigurniji način je da se meso vaga.
     Ipak, najbolje je zaklati u kurban bravče (ovna, ovcu, kozu ili jarca). Ni jedno ne smije biti mlađe od godine dana, ali ako po veličini i težini odgo­vara bravčetu od godinu dana, onda se može tolerisati ako je mlađe od pomenute granice.
     Poželjno je da kurban bude potpuno zdrav i dobro uhranjen, jer je Muhamed a.s. klao po dva kurbana svake godine, a ti su imali najmanje godinu dana i bili dobro ugojeni.
     U kurban se ne može zaklati bravče ili goveče koje ima jednu od slijedećih fizičkih mana:
—  ako je potpuno slijepo u oba ili samo jedno oko;
—  ako je toliko slabo, mršavo ili hromo da sa­mo ne može doći na mjesto gdje ga treba zaklati;
—  ako je odrezano više od pola uha ili repa. Ako je odrezano manje ili pola, onda može, kao i ako je bez pravih ušiju od rođenja koje su zakržljale i samo malo izrasle;
—  ako je bez zuba ili ih nedostaje više od jed­ne polovine;
—  ako je odsječenog vimena ili sisa, pa ne bi moglo hraniti svoje mladunče;
—  ako je toliko bolesno da je potpuno sigurno da ne može preživjeti;
—  ako je odbijen  rog toliko da je  povrijeđen moždani živac ...
     Čovjek koji odluči zaklati kurban i kupi zdravo bravče ili goveče, pa nakon izvjesnog vremena pri­mijeti neke fizičke mane, bilo bi poželjno da kupi drugi zdrav kurban i da ga zakolje, ako je imućan. Ako je pak siromašan onda će vrijediti i onaj sa manjim fizičkim manama.
     U kurban ne može prispjeti ni jedna divljač kao što je srna ili jelen, pa čak ako je i pripitomljena.
Vrijeme klanja kurbana
     Klanje kurbana ima svoje određeno vrijeme, pa izvrši li se prije ili poslije tog vremena ne vrijedi kao kurban.
     Za one koji žive u mjestima gdje se klanja bajram namaz vrijeme klanja kurbana nastupa nakon obavljenog namaza i traje sve do pred zalazak sun­ca treći dan Bajrama.
     Za one muslimane koji žive u takvim mjestima gdje se ne klanja bajram namaz (neka mjesta u dijasporama kao što su npr., Split, Maribor, Kragu-jevac itd.) vrijeme klanja kurbana nastupa od zore prvog dana Bajrama i traje do pred zalazak sunca treći dan Bajrama.
     Žene nisu obavezne klanjati bajram namaz, pa zbog toga njima se toleriše da mogu zaklati kurban i prije klanjanja bajram namaza, iako je bolje da sačekaju svoje muževe, braću i rođake da se vrate iz džamije.
     U nekim našim mjestima uobičajeno je klanje kurbana za svoje mrtve uoči Bajrama. Odmah se mora reći da se takvo klanje ne smatra kurbanom i potpuno je bezvrijedno, jer je izvršeno prije nje­gova vremena, pa u tom slučaju nije ni izvršen vasijet.
     Muhamed a.s. je rekao: "Ko zakolje kurban pri­je nego se klanja namaz, to je samo njemu (tj. kao da je zaklao obično živinče samo radi mesa, pa neće imati nikakvog sevaba od Allaha dž.š.)."
     Drug Alejhisselamov, Džundub ibni Sufjan je re­kao: "Jednom prilikom sam klanjao bajram namaz za Alejhisselamom i kada je dovršio namaz, vidio je nekoliko zaklanih kurbana, pa je rekao:
"Ko je zaklao kurban prije namaza, neka sada zakolje drugi, a ako nije neka sada kolje u ime Allaha."
     Čovjek koji kupi kurban, ali ga ne stigne zaklati u određeno vrijeme, pokloniće živoga kurbana ne­kom siromašnom čovjeku ili će dati njegovu vrijed­nost u novcu.
     Isto tako, ako se zavjetni kurban ne bi zaklao na vrijeme (ako je to vrijeme određeno u bilo koje doba godine), treba ga živoga pokloniti, ali se ne može njegova vrijednost podijeliti u novcu, a kur­ban zadržati.
     Osoba koja je obavezna zaklati kurban, ali ga ne mogne naći do pred akšam treći dan Bajrama, namijenjeni novac za kurbana podijeliće kao sadaku.

Način klanja kurbana
     Muhamed a.s. je lično za sebe klao kurban. Alej­hisselamov drug Džabir kaže: "Kada bi Muhamed a.s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući:
"Bismillahi Allahu ekber. Haza minni ve'ammen lem judahhi min ummeti." "U ime Allaha (a) Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika koji nije kurban zaklao." H. Aiša pripovijeda kako je Muhamed a.s. klao kurban: "Mu­hamed a.s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: "Bismi­llahi. Allahume tekabbel min Muhamedin ve ali Muhamedin ve min ummeti Muhamedin."
"U ime Allaha! Bože! Ti primi (ovaj ibadet) od Muhameda, njegove čeljadi i svih sljedbenika."
     U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhamed a.s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.
     Muslimani su dužni postupati pri klanju kurbana onako kako je činio i sam Alejhisselam.
     Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sve četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se pre­sijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan.
     Prije neposrednog klanja trebalo bi izgovoriti: "Bismillahi Allahu ekber", a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhamed a.s.:
"Vedždžehtu vedžhije lillezi feteressemavati vel erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil alemin. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene evvelul -muslimin. Allahume minke ve leke 'an Muhamedin ve ummetihi. Bismillahi Allahu ekber."
"Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvo­rio nebesa i zemlju čist (od svakog krivog vjero­vanja). Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha Stvoritelja svjetova. On nema dru­ga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokoravam. Bože! Ovo je (kurban) od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha. Allah je naj­veći."
     Ko ne zna ništa proučiti dovoljno je da kaže: "Bismillahi", pa ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje spominjanja Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost samoga klanja, pa je kurban nevažeći.
     Alejhiselam je upozoravao svoje ashabe da ne muče kurbana pri klanju, pa je tražio da se pripre­me, kao što je oštrenje noža, moraju izvršiti ranije. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.
     Nije preporučljiva praksa nekih ljudi da ovcama namijenjenim za kurban ostrigu vunu. Ako se to i desi, vunu ne smiju zadržati za sebe, nego se mo­ra podijeliti.
     Osoba koja iz bilo koga razloga ne smije ili ne može zaklati kurban može ovlastiti drugo lice da to učini umjesto njega. Ovlaštena osoba će u nijjetu naznačiti za koga kolje kurban. U izuzetnim slučajevima može se ovlastiti kršćanin ili Jevrej da zakolju kurban, ali i oni moraju biti religiozni i vjero­vati u Boga.
     Klanje kurbana se vrši danju, ali može i noću ako iziskuju potrebe.
Kurbansko meso
     Kurbansko meso se ni u kom slučaju ne smije prodavati. Najbolji postupak je onaj koji je prepo­ručio sam Muhamed a.s.: meso se razdijeli na tri jednaka dijela tako da se 1/3 podijeli siromasima, 1/3 rodbini, komšijama i prijateljima, a preostala tre­ćina zadrži za sebe i svoju porodicu. Muhamed a.s. je obično meso svoga kurbana dijelio onima koji­ma je najpotrebnije. Nakon što bi zaklao svoga kur­bana, pozvao bi siromašne stanovnike Medine i re­kao: "Kome treba neka odsiječe sebi koliko želi." Kurbansko meso se može podijeliti i nemuslimanu, posebno ako je komšija ili inače dobar prijatelj.
     Kurban koji se kolje po oporuci (vasijet) mora se u cijelosti podijeliti ili ga uživo dati nekome da ga kod svoje kuće zakolje. Ako je kurban zaklan mrtvome, ali ne po oporuci nego po želji nasljed­nika umrloga, onda sa mesom postupiti isto onako kao i sa mesom svoga kurbana.
     Meso se mora u cijelosti podijeliti i od zavjetnog kurbana, kao i od mladunčeta koje kurban oteli ili ojanji prije klanja. Mladuče se može   zaklati za­jedno s kurbanom i sve meso podijeliti, ali se može i uživo dati nekom siromahu da ga za sebe hrani. Siromašne osobe koje kolju kurban, a imaju broj­nu porodicu, mogu veći dio, pa i sve meso zadržati za svoje potrebe.

Klanje kurbana i izvršavanje ove obaveze u urbanim sredinama
     Do prije nekoliko godina bilo je veoma teško velikom broju muslimana koji žive u gradovima i stambenim zgradama izvršiti ovu svoju vjersku oba­vezu.
     Nemogućnost klanja kurbana u modernim i ur­banim sredinama prisilila je jedan broj muslimana da za vrijeme Bajrama putuju kod svojih prijatelja i poznanika u manja mjesta ili sela da tamo izvrše svoju vjersku dužnost i zakolju kurban.
     Ipak, veliki broj muslimana nije imao ni takvih mogućnosti pa, jednostavno, nisu ni klali kurban.
     Organi Islamske zajednice su pokrenuli akciju da svi oni koji nemaju prostornih ni drugih mo­gućnosti za uredno klanje kurbana, mogu svoje kurbane poslati Gazi Husrevbegovoj medresi da se tu zakolju i meso iskoristi za prehranu učenika.
     Ovaj sistem organa Islamske zajednice i same Medrese ne samo da je vjerski ispravan i dozvoljen nego je i preporučljiv. Pored toga, što se pruža prilika svakom muslimanu da udovolji vjerskom zah­tjevu, istovremeno se potpomaže Medresa i omogućava njen normalan rad. Imanje Medrese ko­je se nalazi na periferiji Sarajeva je veliko i može da primi gotovo neograničen broj kurbana, pa je razumljivo što je svake godine broj zainteresovanih lica za izvršavanje svoje obaveze — klanja kurbana, bivao sve veći.
     Kurbane su počeli klati i oni muslimani koji žive van urbanih gradskih sredina, posebno kurbane koji se kolju po oporuci.
     Ovo je svakako dobro kada se ima u vidu da se meso zavjetnih i kurbana po oporuci mora svo podijeliti, pa je i razumljivo što muslimani vode računa ko će i u kakve svrhe trošiti meso njihovih kurbana, ili kurbana njihovih umrlih roditelja.
     Davanje kurbana za Medresu od ove godine će imati poseban značaj. Naime, otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta pojavio se problem prehrane studenata. Nadležni organi Islamske zajednice su ovaj problem riješili na islamski način i studenti Fakulteta će se hraniti skupa sa učenicima Med­rese. Naravno, da to iziskuje veće materijalne tro­škove i još veća ulaganja. Muslimani su pokazali visok stepen islamske odgovornosti samim tim što su izgradili i omogućiti otvaranje ove najveće islam­ske naučne ustanove kod nas.
     Bez sumnje muslimani će i dalje nastaviti ula­gati kako za Medresu tako i Fakultet i omogućiti da se njihov rad normalno odvija. Jedan od vidova vrlo efikasne pomoći jeste i poklanjanje svojih kur­bana ovim najvažnijim islamskim ustanovama.
     Omogućavanje zainteresovanim licima da svoje kurbane daju Medresi i Fakultetu je akcija koja ima ne samo materijalnu nego i vjersku dužnost, jer produbljuje i aktivira islamsku svijest i aktivno uk­ljučivanje vjernika u tokove vjerskog života.

Kurbanske kožice
     Islamski propisi su posve jasni u pogledu raspo­laganja kurbanskim kožicama. Naime, Muhamed a.s. je zabranio muslimanima da prodaju kožice svojih kurbana i da se lično koriste tim prihodima kupujući brzopotrošne artikle. Muhamed a.s. je re­kao: "Men ba'a džilde udhijjetihi fe la udhijjete le­hu" — "Ko proda kožicu svoga kurbana — taj kao da ga nije ni zaklao."
     Međutim, svi se islamski učenjaci slažu da se kurbanske kožice mogu zadržati i za svoje potrebe, ali je daleko najbolje podijeliti ih kao sadaku (... ve jutesaddeku bi džildiha).
     Lice koje primi kožicu slobodno je da s njom raspolaže po svom nahođenju, pa ako želi i da je proda. Dakle, neophodno je udovoljiti osnovnom is­lamskom propisu da vlasnik kurbana ne može pro­dati kožicu i koristiti novac za svoje lične potrebe, što se ne odnosi na obdareno lice ili ustanovu.
     Muslimani su uobičajili da kurbanske kožice poklanjaju svojim džamijama. Na ovaj način su mno­ge siromašne džamije bile prekrivene i osposoblje­ne za normalno obavljanje namaza u njima.
     Ekonomski razvoj i porast životnog standarda pozitivno se odrazio i na vanjski i unutrašnji izgled naših džamija. Kožice su zamijenjene ćilimima i te­pisima, koji su izgledniji, ljepši i sa higijenske stra­ne mnogo pogodniji za obavljanje namaza. Kako god su džamije sve više prostrte tepisima i ukusnim ćilimima, tako su isto i u domaćinstvima kožice za­mijenjene sedžadama za klanjanje.
     Muslimani se ne žele lako odreći sevaba i od svojih kožica, pa ih se sve više javlja koji ih pokla­njaju Islamskoj zajednici, odnosno Medresi.
     Mora se reći da je ovaj postupak sa kožicama zasnovan na islamskom učenju. Naime, pored os­novnih islamskih izvora, postoje i sporedni koji su zasnovani na Kur'anu i sunnetu. Jedan od tih izvora je i — "maslehat-ul-amme" — društveni interes, tj. interes zajednice. Svi islamski učenjaci su saglasni da izvorni Islam traži stavljanje zajedničkih interesa ispred lokalnih i individualnih. U tom smislu su: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed b. Hanbel kao osni­vači pravnih škola donijeli više fetvi, u kojima se interesi pojedinaca podređuju interesima zajednice.
     Interesi i potrebe Islamske zajednice su takvi da nalažu maksimalno   angažovanje svih   materijalnih potencijala, kako bi se omogućio normalan rad Med­rese koja nema lokalni i periferni značaj nego je srž i glavni temelj na kome se bazira opstanak i dalji razvoj Islama u našim krajevima. Otuda je ini­cijativa za prikupljanje kožica u Fond Medrese od dalekosežnog značaja, jer je sa vjerskog stanovišta ne samo opravdana, nego u našim uvjetima i nužna. Najveći  broj  muslimana je svjestan  ove  činje­nice, zahvaljujući  visokoj  islamskoj svijesti  i veli­kom   stepenu   odgovornosti  naših  imama,  koji su najčešće i sami bili njeni učenici. Upravo zahvalju­jući njima i njihovom angažovanju na ovom poslu, ova akcija sve više dobija pravo mjesto i značenje, jer su imami, kao i drugi vjernici, duboko svjesni da vjerskog života ima samo dotle dok ima Medrese.

Literatura:
Kur'an,
El-ihtijaru li- t'alilil-muhtar,
El-Vedžihu fi usulil-fikh,
Sahihi Muslim,
Subulus-selam,
Tefsiru ajatil-ahkam.
(Preuzeto iz knjige "Smisao i značaj kurbana", Starješinstvo Islamske zajednice  u SRBiH, Sarajevo, 1978, str. 49-61)

Administrator je onesposobio postove za goste. Molimo vas da se ulogate ili registrujete kako bi nastavili.
Imamo 0 musafira i 0 ostalih korisnika na temi

Forum Info

Forum Statistika
 
Ukupno tema:
293
Ukupno anketa:
4
Ukupno postova:
51
Info člana
 
Ukupno članova:
350
Najnoviji član:
Mirza
Članovi Online:
0
Musafiri Online:
76

Online: 
Nema članova online
FaLang translation system by Faboba