ljekovitamockurana7

Menu

Zaboravljena šifra? | Zaboravljeno korisničko ime? | Registruj se

HIDŽAMA I NJENO MJESTO U SUNNETU BOŽIJEG POSLANIKA, S.A.V.S.

HIDŽAMA I NJENO MJESTO U SUNNETU BOŽIJEG POSLANIKA, S.A.V.S.

HIDŽAMA I NJENO MJESTO U SUNNETU BOŽIJEG POSLANIKA,S.A.V.S.

http://www.ljekovitamockurana.com/images/agorapro/attachments/404/IMG-0005.JPG

Da bi saznali efikasnost i djelotvornost hidžame ne samo da je nužno na osnovu naučnih i egzaktnih istraživanja doći do tih podataka, već je skoro jednako važno, za one koji se osjećaju sljedbenicima Božijeg Poslanika, s.a.v.s., saznati kakvo je njegovo mišljenje o ovom načinu liječenja, da li ono spada u njegov sunnet i ako spada da li smo zbog toga obavezni koristiti ovaj način liječenja.

Prije nego što navedemo hadise koji govore o hidžami nezaobilazno je reći nešto više o sunnetu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i njegovoj normativnosti.


1. NORMATIVNOST POSLANIKOVA, S.A.V.S., SUNNETA


Iako su islamski znanstvenici u velikoj mjeri saglasni u definiranju sunneta, drugog izvora islama, pa tako za znanstvenike hadisa sunnet označ ava sve ono što je Božiji Poslanik, s.a.v.s., govorio, radio, prećutno odobravao, kao i njegove tjelesne i moralne osobine, odnosno cjelokupni njegov uzorni život, kako prije, tako i poslije primanja prve Objave, ipak su velike razlike među njima u poimanju da li je sve ono što se imenuje pojmom sunnet uistinu normativno, ili u tome treba praviti razliku.

O nužnoj podjeli sunneta s obzirom na normativnost govorili su i pisali: Ibn Kutejbe (u. 276. po H.), el-Karafi (u. 684. po H.), Ibn Kajjim el-Dževzijje (u. 751.), Šah Velijullah ed-Dihlevi (u. 1176. po H.), Rešid Rida (u. 1354. po H.), Mahmud Šeltut (u. 1383. po H.), et-Tahir ibn Ašur, Jusuf el-Karedavi i dr.1 Ovi autori koji smatraju da je nužno napraviti distinkciju unutar sunneta Allahova Poslanika (alejhis-selam) s obzirom na njegovu normativnost kažu:

Nemaju sve riječi, djela i odobrenja koja se prenose od Božijeg Poslanika (alejhis-selam) zakonodavnu snagu, niti se traži da ih sve šerijatski obaveznici ispoštuju, jer je Poslanik (alejhis-selam) čovjek poput ostalih ljudi, a Allah (dželle šanuhu) ga je odabrao da uputi ljude i da ih vodi pravim putem. Allah (dželle šanuhu) kaže:

{…ﻲَﻟِإﱠ ﻰَﺣﻮُﻳ ﻢُﻜُﻠْﺜِﻣ ﺮَﺸَﺑٌ ﺎَﻧَأ ﺎَﻤﱠﻧِإ ﻞُﻗْ }

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje…”2



1    Više v.: Dr. Yùsuf al-Qaraèàwì, «al-Çànib at-tašrì‘ì fì as-sunna an-nabawiyya», as-Sunna an-nabawiyya wa manhaçuhà fì binà' al-ma‘rifa wa al-úaèàra (nadwa),

‘Ammàn, 1992., str. 985.

2    Kur’àn, al-Kahf, 110.

Prema tome sve ono što je poteklo od Božijeg Poslanika (alejhis-selam) može se podijeliti na ono što ima zakonodavni karakter, odn. što je obavezujuće za druge (tešri’i) i ono što nema zakonodavni karakter, odn. ono što nije obavezujuće (gajru tešri’i).


1.1.    Sunnet koji nije obavezujući za sljedbenike Muhammeda (alejhis-selam) dijeli se na:

1. ono što je poteklo od Poslanika (alejhis-selam) vezano za njegovu ljudsku dimenziju, kao što je činjenica da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., jeo, pio, spavao, hodao, oblačio se i dr. što je vezano za ljudsku prirodu, potrebe i sklonosti (el-ef’alul-džibilijje) a što ne čini sastavni dio Šerijata. Aktivnosti ove vrste nisu od primarne važnosti za poslaničku misiju i otuda ne ustanovljavaju zakonske norme. Prema mišljenju ve ćine uleme Poslanikovo (alejhis-selam) davanje prioriteta nečemu u ovim područ jima, kao što su Poslanikove (alejhis -selam) najdraže boje, ili da je spavao na desnoj strani ukazuju samo da su ti postupci dopušteni i ništa više.3

Međutim, ako je Božiji Poslanik (alejhis-selam) insistirao na određenom na činu ponašanja, kao što je jedenje desnom rukom, pijenje sjedeći i sl. ove aktivnosti se neće više smatrati samo dopuštenim, nego i obaveznim, odnosno ako je osuđivao određeno ponašanje ono postaje zabranjeno, kao što je slučaj oblačenja svile muškaraca, upotreba zlatnog ili srebrenog escajga, tetoviranje i sl.;4

2. ono što je rezultat njegova znanja i životnog iskustva u ovosvjetskim pitanjima s obzirom da je on (alejhis-selam) osoba koja se pojavila u specifičnim historijskim i geografskim okolnostima, kao što je slučaj sa njegovim uputama vezanim za trgovinu, poljoprivredu, medicinu i drugo što se oslanja na uvažavanju zahtjeva trenutnih okolnosti. Upute u ovim oblastima su također periferne u odnosu na glavnu zadaću poslaničkog poziva, te se ni one ne smatraju dijelom Šerijata.

Neke od uputa ove vrste ipak imaju obavezujući opći karakter i odnose se na sve muslimane, u svim vremenima i na svim prostorima, kao što su naredbe da se treba liječiti, jer je Allah (dželle šanuhu) za svaku bolest dao lijek…,5 da se treba liječiti isključivo onim što je dopušteno6 i sl.

3. upute i sugestije Božijeg Poslanika (alejhis-selam) koje su rezultat ljudskog promišljanja konkretnih prilika, kao što je razmještaj vojske na ratne položaje, određivanje linije za napad i odbranu što se sve zasniva na promišljanju konkretne situacije i ličnom iskustvu.7


3    Više v.: Ph D M. H. Kamali, Principles of islamic jurisprudence, str. 64.

4    Više v.: ‘Abd ar-Ra’ūf Muhammad Usmān, Mahabba ar-rasūl bayna al-ittibā‘ wa al-ibtidā’, Dār at-tarbiyya wa at-turās, Makka, 1995., str. 107.; Dr. Yùsuf al-Qaraèàwì, «al-Çànib at-

tašrì‘ì fì as-sunna an-nabawiyya», as-Sunna an-nabawiyya wa manhaçuhà fì binà' al-ma‘rifa wa al-úaèàra (nadwa), ‘Ammàn, 1992., str. 1000.

5    Hadis navode: at-Tirmizī, Sunan, «Kitāb at-tibb ‘an Rasulillāh», br. 1961.; Abū Dāvūd, Sunan, «Kitāb at-tibb», br. 3357., 3376.; Ibn Mādža, Sunan, «Kitāb at-tibb», br. 3427.; Ahmad, Musnad, «Awwal musnad al-Kūfiyyīn», br. 17.726., 17.727., 17.728.,

6    Hadis se nalazi kod Abū Dāwūda, Sunan, «Kitāb at-tibb», br. 3.376.

7    Više v.: Dr. Yùsuf al-Qaraèàwì, «Al-Çànib at-tašrì‘ì fì as-sunna an-nabawiyya», as-Sunna an-nabawiyya wa manhaçuhà fì binà' al-ma‘rifa wa al-úaèàra (nadwa),
‘Ammàn, 1992., str. 997.


2

4. određeni postupci i navike koji su bili karakteristični samo za Muhammeda (alejhis-selam) i koji su ostali njegovim osobenostima, kao što je neprekidni post dan i noć, neuzimanje sadake od drugih, sastavljanje u braku više od četiri žene i sl.8

Poslanikove (alejhis-selam) riječ i koje se odnose na ovosvjetska pitanja se u literaturi vrlo često imenuju sa emru iršad (instrukcije, upute) što je suprotno naredbama (emrut-teklif). Jedno od pravila metodologije šerijatskog prava jeste da prakticiranje instrukcija ne može biti obavezno, pa ni pohvalno, jer se njima ne namjerava približavanje Allahu (dželle šanuhu), niti imaju značenje ibadeta. Poznato je, također, da bi se nešto smatralo obaveznim, ili pohvalnim da ono mora biti argumentirano.9

Tako Ibn Hamedan u djelu Nihajetul-mubtedi’in kaže: Oni (poslanici) su bezgriješni u onome što su prenijeli od Allaha (dželle šanuhu), ali nisu pošteđeni greške, zaborava ili sitnih grijeha mimo toga.10

Ši’itski autori smatraju da su vjerovjesnici potpuno bezgriješni, i da nisu bili skloni ni grešci ni zaboravu. Oni ističu da su takvi bili i u mladosti i u starosti, pa čak i u ovosvjetskim pitanjima. Međutim, činjenica je da je Božiji Poslanik (alejhis-selam) potvrđivao kao istinito nešto od onoga što su licemjeri izmislili, kao što se desilo u Bitki na Tebuku, kolebao se jedno vrijeme o slučaju potvore sve dok nisu objavljeni ajeti koji su otklonili svaku sumnju sa h. Aiše i sl.

Ove dvije vrste sunneta, po mišljenju jednog broja islamskih znanstvenika, uglavnom šerijatskih pravnika, nisu normativnog karaktera, jer se prva vrsta bazira na ljudskoj prirodi i potrebi, a druga i treća na znanju i životnom iskustvu u čemu nije imala udjela božanska objava, niti vjerovjesništvo ili poslanstvo.


1.2. Zakonodavni sunnet (tešri’i) se sastoji od uzornog života Božijeg Poslanika (alejhis-selam), bilo da je on izražen riječima, praksom, ili prećutnim odobrenjima, a odnosi se na pitanja vjerovanja, šerijatske propise vezane za ibadete, opće principe morala, vrednovanje određenih postupaka i sl.11 Ova vrsta sunneta se jedino smatra normativnom, a dalje se dijeli na dvije podvrste koje imaju opće, univerzalno i na druge dvije koje imaju ograničeno važenje.

1. Ono što je poteklo od Muhammeda (alejhis-selam) kao poslanika, na način prenošenja od Allaha (dželle šanuhu), kao što je slučaj sa objašnjenjima jezgrovitih (mudžmel) mjesta u Kur'anu (azimuš-šan), specificiranjem općih kur’anskih pravnih normi, svođenjem apsolutnih normi, ili objašnjenja dozvoljenog, zabranjenog, principa vjerovanja, morala i sl. normativno je i nužno ga je slijediti do Sudnjega dana svima onima koji se osjećaju sljedbenicima Muhammeda (alejhis-selam). Ovaj sunnet nije limitiran ni vremenom, ni okolnostima. Ono što je Muhammed (alejhis-selam) u svojstvu poslanika rekao, uradio ili odobrio je u okvirima onoga što iznosi

8 Dr. Muúammad Sa‘ìd Ramaèàn al-Bùñì, «as-Sunna maødaran li at-tašrì‘ wa manhaç al-iútiçàç bihà», as-Sunna an-nabawiyya wa manhaçuhà fì binà' al-ma‘rifa wa al-úaèàra (nadwa), ‘Ammàn, 1992., str. 465.
9    Mahmūd Abū Rayya, Advā’ ‘alā as-sunna al-Muhammadiyya, Dār al-ma’ārif, Kairo, str. 15.

10    Mahmūd Abū Rayya, nav. djelo, str. 15.

11 Dr. Yùsuf al-Qaraèàwì, «al-Çànib at-tašrì‘ì fì as-sunna an-nabawiyya», str. 993.



3

Kur'an (azimuš-šan), ali nekada on obznanjuje i ono što je Kur'an (azimuš-šan) potpuno prešutio.

Sve naredbe i zabrane koje su određene ovom vrstom sunneta su obavezujuće za sve muslimane bez obzira na individualne okolnosti, društveni status ili politički položaj. Da bi prakticirao ove zakone pojedinac ne mora imati nikakvo ranije odobrenje od vjerskog vođe ili vlade.12

2.    Nekada je Božiji Poslanik (alejhis-selam) govorio u funkciji muftije, kao što je slučaj sa Hindom, kćerkom Utbe, ženom Ebu Sufjana koja se požalila Vjerovjesniku (alejhis-selam) na škrtost svoga muža, pa joj je Božiji Poslanik (alejhis-selam) dozvolio da uzme iz njegova imetka onoliko koliko joj je potrebno, njoj i njenom djetetu.13 Ovo se smatra fetvom (šerijatskopravnim mišljenjem), a ne presudom, jer Poslanik (alejhis-selam) nije saslušao Ebu Sufjana, niti ga je pitao o razlozima njegova postupka, niti je od Hinde tražio dokaz za njene tvrdnje.14

3.    Ono što je rezultat Poslanikova (alejhis-selam) imameta i vrhovne vlasti u zajednici, kao što je mobiliziranje vojske, raspoređivanje ratnog plijena, dijelenje sredstava iz državne blagajne, postavljanje nositelja sudske i izvršne vlasti, sklapanje
i    provođenje ugovora i sl. što je u djelokrugu rada imama i uvažavanja interesa zajednice je također normativni sunnet, ali on ne spada u općevažeću legislaturu.

Sasvim je jasna razlika između poslanstva i upravljanja poslovima zajednice. Veliki broj poslanika je imao zadać u da izvrši duhovni i moralni preporod zajednice, ali ne i da mijenjaju njeno političko i društveno ustrojstvo.15

Sunnet ove vrste nije općenito normativan, nego ga je obavezno slijediti tek kada ga aktuelni imam preporuči i niko nema pravo da prakticira nešto od ovoga sam od sebe pod izgovorom da je to Poslanik (alejhis-selam) radio ili tražio da se čini. 16

4. Ono što je Poslanik (alejhis-selam) činio kao sudija u pojedinačnim parnicama. Ni ova vrsta sunneta nije općenito normativna, jer Poslanik (alejhis-selam) donosi presudu prema dokazima koji mu stoje na raspolaganju. Ako neko smatra da je njegov zahtjev za dobijanjem određenih prava opravdan – on će ih moći koristiti tek kada mu to sudija presudi.17 Ovdje treba napraviti jasnu distinkciju




12    Više v.: Ph D M. H. Kamali, Principles of islamic jurisprudence, str. 66. - 67.

13    Originalni tekst hadisa glasi:

ﺎَﺑَأ ﱠنِإ ﻢﱠﻠَﺳَو ِﻪْﻴَﻠَﻋ ﻪﱠﻠﻟاُ ﻰﱠﻠَﺻ ِﻪﱠﻠﻟا ِلﻮُﺳَﺮِﻟ ﺔَﻳِوﺎَﻌُﻣ ﱡمُأ ﺪْﻨِهٌ ْﺖَﻟﺎَﻗ ﺎَﻬْﻨَﻋ ﻪﱠﻠﻟاُ ﻲِﺿَر ﺔَﺸِﺋﺎَﻋ ْﻦَﻋ ةَوْﺮُﻋ ْﻦَﻋ ٍمﺎَﺸِه ْﻦَﻋ نﺎَﻴْﻔُﺳ ﺎَﻨَﺛﱠﺪَﺣ ٍﻢْﻴَﻌُﻧ ﻮُﺑَأ ﺎَﻨَﺛﱠﺪَﺣ فوُﺮْﻌَﻤْﻟﺎِﺑ ﻚﻴِﻔْﻜَﻳ ﺎَﻣ ِكﻮُﻨَﺑَو ِﺖْﻧَأ يِﺬُﺧ لﺎَﻗ اﺮِﺳ ﻪِﻟﺎَﻣ ْﻦِﻣ َﺬُﺧﺁ ْنَأ ٌحﺎَﻨُﺟ ﱠﻲَﻠَﻋ ْﻞَﻬَﻓ ٌﺢﻴِﺤَﺷ ﻞُﺟَرٌ نﺎَﻴْﻔُﺳ

Na ovaj način bilježi ga al-Buhārī, Sah īh, «Kitāb al-buyū‘», br. 2059.; a nalazi se još u: «Kitāb an-nafaqāt», br. 4.945.; «Kitāb al-ahkām», br. 6.644.; Muslim, Sahīh, «Kitāb al-aqdiya», br. 3233.; an-Nasā'ī, Sunan, «Kitāb ādāb al-qudāt», br. 5325.; Abū Dāvūd, Sunan, «Kitāb al-buyū‘», br. 3065.; Ibn Mādža, Sunan, «Kitāb at-tidžārāt», br. 2284.; Ahmad, Musnad, «Bāqī musnad al-ansār», br. 22.988.; br. 23.098.; br. 24.531.; ad-Dārimī, Sunan, «Kitāb an-nikāh», br. 2.159.

14    Ibn Qayyim al-Džawziyya, Zād al-ma‘ād fi hady hajr al-‘ibād, Mu’assasa ar-risāla, Bejrut, 1996., III, str. 429.

15    Više v.: al-Imām al-Qarāfī, al-Ihkām fi tamyiz al-fatāwā ‘an al-ahkām wa tasarrufāt al-qādī wa al-imām, Maktaba al-matbu’ā al-islāmiyya, Haleb, 1967, str. 106.

16    O razli~itom poimanju ovog hadisa od strane {erijatskih pravnika vi{e v.: al-Imām al-Qarāfī, nav. djelo, str. 116.

17    ‘Afīf ‘Abd al-Fattāh Tabbāra, Rūh ad-dīn al-islāmi, str. 468.-470.


4

Razlika između instrukcija i pohvalnog čina jeste u tome što za pohvalan čin slijedi onosvjetska nagrada, a za instrukcije ovosvjetske koristi.39

Hadise u kojima stoji da je hidžama lijek, a koje je Poslanik, s.a.v.s., izrekao na osnovu svog ovosvjetskog iskustva, ostaju rezultatom iskustva i predmetom rasprave. Hadis u kome meleci naređuju hidžamu jasno daje do znanja da je u hidžami korist, ali ljekari su ti koji danas trebaju odrediti kolika je i u čemu se ogleda ta korist, u kojim slučajevima se ona može koristi, koje bolesti se mogu njome liječiti, u kojem životnom dobu se smije koristiti i sl.40

Ako bi prihvatili da se radi o normativnom sunnetu onda bi bilo nužno da se u sunnetu navode precizne bolesti za koje se može koristiti, u kojoj mjeri i koje dobi da budu oni nad kojima će se provoditi hidžama.

Ibn Hadžer u Fethul-Bariju komentirajući riječi iz hadisa: ...najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama... ističe da su stručnjaci iz ove oblasti mišljenja da su riječi upućene stanovnicima Hidžaza, odnosno Arabijskog poluotoka zbog vrućine i tamošnjih klimatskih uvjeta.41


3.4. Vrijeme u kojem treba vršiti hidžamu


ﻦْ ﻋَ ةَدﺎَﺘَﻗُ    ﺎَﻨَﺛﱠﺪ ﺣَ    ﻻﺎ ﻗَ مِزﺎَﺣٍ    ﻦُ ﺑْ ﺮﻳِﺮَﺟَوُ    مﺎٌ ﻤَهﱠ ﺎَﻨَﺛﱠﺪ ﺣَ ﻢِﺻﺎَﻋٍ    ﻦْﺑُ وُﺮْﻤَﻋ ﺎَﻨَﺛﱠﺪَﺣ ﺪﱠﻤَﺤُﻣٍ    ﻦْﺑُ سوﱡﺪُﻘْﻟاِ    ﺪْﺒَﻋُ ﺎَﻨَﺛﱠﺪَﺣ
َﻊ ﺴِﺗَوْ ةَﺮْﺸَﻋ ﻊْﺒَ    ﺴِﻟَ ﻢِﺠَﺘْﺤَﻳُ    نﺎَآَو ﻞِهﺎَﻜْﻟاَو ﻦْﻴَﻋَﺪْﺧِ    ﻷاَ ﻲ ﻓِ ﻢِﺠَﺘْﺤَﻳُ    ﻢَﻠﱠ ﺳَو ﻪِ ﻴَﻠَﻋْ ﻪُ ﻠﻟاﱠ ﻰﱠﻠ ﺻَ ﻪِ ﻠﻟاﱠ لﻮُﺳَر نﺎَآ لﺎَﻗ ﺲَﻧَأٍ
ﺐﻳِﺮَﻏٌ ﻦَﺴَﺣٌ ﺚﻳِﺪَﺣٌ اَﺬَهَو رﺎَﺴَﻳٍ    ﻦْﺑِ ﻞِﻘْﻌَﻣَو سﺎﱠﺒَﻋٍ    ﻦْﺑاِ    ﻦَﻋْ بﺎَﺒْﻟا ﻲِﻓَو ﻰَﺴﻴِﻋ ﻮُﺑَأ لﺎَﻗ ﻦﻳِﺮْﺸِﻋَو ىَﺪْﺣِإَو ةَﺮْﺸَﻋ

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., činio hidžamu na vratnim krvnim žilama i između plećki, a radio je to 17., 19. i 21. dana u mjesecu. (et-Tirmizi, el-Hakim)42
O vremenu u kojem se vrši hidžama postoji veliki broj hadisa, međutim, samo gore navedeni je potpuno vjerodostojan.

Kao što smo vidjeli u njemu stoji da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., činio hidžamu 17., 19. i 21. dana u mjesecu.

Ovaj hadis, također, ukazuje da je u tom vremenu dopušteno činiti hidžamu i ništa više, jer se radi o postupku Božijeg Poslanika, s.a.v.s. U ovome je Božiji Poslanik, s.a.v.s., slijedio upute drevne medicine o čemu će još biti govora.

Kod el-Buharija stoji, kako to prenosi Ibn Abbas, r.a., da je on činio hidžamu u vrijeme posta (tj. danju), dok ju je Ebu Musa, r.a., činio noću.

Na osnovu ovoga Ibn Hadžer zaključuje da će se hidžama vršiti onda kada se ukaže potreba za njom i nije vezana isključivo za jedno vrijeme.43

Muveffekuddin el-Bagdadi u djelu et-Tibbun-nebevi (Vjerovjesnikova medicina) kaže da će se paziti na vrijeme koje zabranjuje Poslanik, s.a.v.s., za č injenje hidžame, ali samo ako je osoba zdrava, međutim, ako je bolesna, ali ako se radi o

39    Više v.: Waddāh Madžd ad-dīn al-Hatīb, nav. djelo,str. 42.

40    Više v.: W. M. al-Hatīb, nav. djelo,str. 43.

41    Isto, str. 43.

42    at-Tirmizī, Sunan, "Kitāb at-tibb ‘an Rasūlillāh", br. 1.976.

43    Waddāh Madžd ad-dīn al-Hatīb, nav. djelo, str. 49.


11

ZAKLJUČCI


-    Veliki dio islamskih znanstvenika, posebno šerijatski pravnici (Ibn Kutejbe, el-Karafi, Ibn Kajjim el-Dževzijje, ed-Dihlevi, Rešid Rida, Mahmud Šeltut, et-Tahir ibn Ašur, el-Karedavi i dr.) smatraju da je nužno u uzornom životu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razlikovati normativni i nenormativni dio, dio koji je obavezujući za sve njegove sljedbenike i onaj drugi koji je izraz njegove ljudske dimenzije i samim tim nije obavezujući za njegove sljedbenike;

-    hidžama je vrsta tradicionalnog narodnog liječenja koju su poznavali Kinezi, Egipćani, Bizantinci, Perzijanci, a prakticirali su je i Arapi u doba džahilijjeta;

-    u sunnetu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., hidžama se navodi kao dio društvene prakse i običaja Arapa toga vremena;

-    u vjerodostojnim hadisima se navodi da su meleci naredili Vjerovjesniku, s.a.v.s., da čini hidžamu, ali u tim hadisima nema konkretnih pojašnjenja koje se bolesti njome liječe, kako se ona vrši, u koje vrijeme i u kojoj starosnoj dobi;

-    očito je da se Božiji Poslanik, s.a.v.s., pohvalno izražavao o vrijednosti hidžame

i    da ju je koristio za liječenje različitih vrsta oboljenja;

-    nema vjerodostojnih hadisa koji precizno govore o danu u sedmici u kojem je pohvalno činiti hidžamu. Jedina preporuka koja se navodi jeste da se ona čini 17., 19. i 21. u mjesecu po lunarnom kalendaru;

-    u nekoliko sasvim vjerodostojnih hadisa govori se o dijelovima tijela na kojima se čini hidžama: tjemenu glave, vratnim žilama, između plećki, stopalu, kukovima i sl.

-    u hadisima Božijeg Poslanika, s.a.v.s., od kojih je većina slaba, govori se i o koristi hidžame, odnosno o bolestima koje se mogu liječiti hidžamom. Tako se u hadisima spominje da se njome mogu liječiti bolesti krvnog sistema, glavobolja
i    migrena, da preventivno djeluje protiv ludila, padavice, pomaže zarastanju rana
i    raznih povreda, smanjuje povišeni krvni pritisak, pojačava memoriju, odnosno aktivira ljudski organizam u cjelini;

-    nema vjerodostojnog hadisa koji bi nam ukazao na to šta činiti sa isisanom krvlju. Stoga, dopušteno je ukloniti je na bilo koji način koji odobravaju zdravstveni i šerijatski kriteriji;

-    po mišljenju većine šerijatskih pravnika dopušteno je uzimati materijalnu nadoknadu za uslugu vršenja hidžame;

-    Poslanikovo, s.a.v.s., preporučivanje hidžame spada u njegove instrukcije koje se odnose na ovosvjetske aktivnosti, a ne smatra se šerijatskom naredbom. Iz ovoga proizlazi da nećemo biti grešni ako ne koristimo hidžamu, ali, ipak, zanemarujemo ono što je bio dio Poslanikova, s.a.v.s., uzornog života o čemu se pohvalno izražavao;

-    o hidžami, njenoj djelotvornosti i efikasnosti, svoju riječ trebaju dati medicinski stručnjaci. Kod liječenja oboljenja kod kojih se dokaže korisnom i efikasnom treba je i koristiti, u protivnom, shvatati je kao lijek koji je u vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s., bio jedan od najdjelotvornijih i najefikasnijih

Editovao/la: Senad Kovačević - Dec-04-2014 06:54 PM

Preporučujem vam upotrebu čorokuta (ar: el-habetu es-sevda'), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt." (Buhari, 7/160)

Senad Kovačević
Administrator
useravatar
Offline
173 Postovi
Administrator
Muško  Website 
Administrator je onesposobio postove za goste. Molimo vas da se ulogate ili registrujete kako bi nastavili.
Imamo 0 musafira i 0 ostalih korisnika na temi

Forum Info

Forum Statistika
 
Ukupno tema:
285
Ukupno anketa:
4
Ukupno postova:
51
Info člana
 
Ukupno članova:
273
Najnoviji član:
Marija
Članovi Online:
0
Musafiri Online:
10

Online: 
Nema članova online
FaLang translation system by Faboba