ljekovitamockurana7

Menu

Zaboravljena šifra? | Zaboravljeno korisničko ime? | Registruj se

Fuade Fethija te treba hajde da budemo Džennetlije

Fuade Fethija te treba hajde da budemo Džennetlije

Mene tuga kad savlada ja nadžem utjehu u Kur"anu,ZATO mi je Allah dao da budem efendija u ovoj džamiji iz ljubavi prema Kur"anu..kad me svi napadnu itd..ja se okrenem Kuranu,što bi neko radio nešto drugo..al ja volim Kuran ja volim namaz ja volim post ja volim Allaha Njegove meleke Njegove poslanike...zato hajde primi islam pokaj se Allahu nemoj biti takav,ja želim da ti ako Bog da in sha Allah budeš moj brat musliman ,moja sestra,DA TI BUDEŠ DŽNETLIJA da zajedno idemo u Džennet......... molim te u ime Allaha.molim te, Fethija te treba ona je puna tebe tvoga duha...zamisli koliko te nesretnih duša treba koliko će ih Allah još poslati k tebi da ih pomoneš u ime Allaha   

Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, salavat i selam posljednjem Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, predvodniku bogobojaznih, i uzoru svih ljudi.
Salavat i selam njegovoj porodici, ashabima i tabiinima.Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, dželle šanuhu, Jedinog, Koji nema druga. On je učinio grudi Svojih robova prostranim i omogućio im je da postignu sreću i na ovom i na onom svijetu.
Kada je Allah,dželle šanuhu, učinio Musaa, alejhi selam, poslanikom njegova prva dova koju je uputio svome Gospodaru bila je:
"Gospodaru, učini prostranim prsa moja." (Ta‐Ha, 25)
A prethodno mu je Allah,dželle šanuhu, rekao:
"Idi faraonu, jer je u zlu svaku mjeru prevršio." (Ta‐Ha, 24)
Allah,dželle šanuhu, obraćajući se našem Poslaniku,sallallahu alejhi we sellem, je rekao:
"Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili?" (Eš‐Inširah, 1)
Pretraži sva svoja osjećanja, i najskrivenije misli i želje, zar nismo učinili prostranim grudi tvoje? Zar te nismo poštedjeli briga, nevolja, tuge, i nemira koji zadese mate‐rijaliste koda se okrenu od Allahovog,dželle šanuhu, puta? Onda kada zaniječu riječi: "La ilahe illa Allah". Kada odbiju da idu Pravim putem na koji im je ukazao Allah,dželle šanuhu."
Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili?"
Ovo je bila jedna od najvećih blagodati kojom je Allah,dželle šanuhu, obasuo Svoga Poslanika,sallallahu alejhi we sellem. On je opisan da je bio najširokogrudniji čovjek, i pored silnih nevolja i nedaća koje su ga pogađale u njegovom misionarstvu. Njegove pristalice su ubijali, ali on je i pored toga bio širokogrudan. Protjeran je iz svoga zavičaja, ali to nije donijelo tjeskobu u njegovo srce. Pogađalo ga je siromaštvo, bolest, učestvovao je u bitkama, ali je u svakom momentu sačuvao svoju širokogrudnost, jer on je istinski spoznao Allaha,dželle šanuhu:
"Onome koga Allah želi uputiti, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti — On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El‐Enam, 125)
Kada Allah,dželle šanuhu, želi raspoložiti grudi Svoga roba i učiniti ga sretnim, i na ovom i na onom svijetu, nadahne ga da prihvati vjeru islam, da voli džamiju, Kur'an, zikr. Jer, materijalisti nikada neće postići sreću. Žive u dvorcima, grade velike zgrade, okićeni su zlatom, voze najskupocjenija auta, imaju najmodernije avione, ali nemaju imana u srcima, pa se svo to njihovo bogatstvo, koje posjeduju, pretvorilo u prokletstvo.
"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojan drug postati. Oni će ih od Pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravom putu." (Ez‐Zuhruf, 36‐37)
"Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga." (Ez‐Zumer, 22)
Pogledaj onoga koga je Allah,dželle šanuhu, širokogrudnim učinio kako više puta dnevno dolazi u džamiju, često uči Kuran, spominje Allaha,dželle šanuhu, i na taj način povećava svoja dobra djela. Slavljen neka si Gospodaru! Nekoga učiniš sretnim i grudi njegove rasprostraniš, a nekoga slijepim ostaviš pa njegove grudi tmina ispunjava. Tvoja je mudrost savršena, a snaga nezaustavljiva.
Postoje materijalni i duhovni uzroci širokogrudnosti. Saznaj ih, dragi brate, ne bi li i ti postao širokogrudan pa da više ne osjećaš tjeskobu, da ne kukaš, da ne ideš psihijatru, da ne budeš napet i živčan, da ne doživiš nervni slom. Jer, ti sa sobom možeš uvijek imati liječnika, možeš imati djelotvoran lijek, ali, trebaš naučiti da ga na ispravan način upotrebljavaš i pomno slušaj savjete liječnika,sallallahu alejhi we sellem.

Duhovni uzroci širokogrudnosti
Prvi: vjerovanje u jednoću Allaha,dželle šanuhu, onako kako je to vjerovao Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, to je čisti monoteizam pun ponosa i veličanstvenosti.
"Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprost a za svoje grijehe..." (Muhammed, 19)
"A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan." (Ez‐Zumer, 65‐66)
To je monoteizam koji je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, objasnio svojim praktičnim životom i koji Allah, dželle šanuhu, spominje u ajetu:
"I koji me kad se razbolim liječi." (Eš‐Šuara, 80)
Buhari u svom Sahihu bilježi daje Ibn Abbas, radijAllhu anhu, rekao: "Riječi :'Dovoljan je nama Allah i divan lije On zaštitnik.' — izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bačen u vatru pa ju je Allah,dželle šanuhu, učinio hladnom i spasonosnom. Izgovorio ih je i Muhammed,sallallahu alejhi we sellem, kada su mu ljudi rekli:
"Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvati', to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan lije On Gospodar." (Alu Imran, 173)
Nije vjerovanje u Jednog Boga samo to da kažeš: "La ilahe illa Allah", a nakon toga tvoja djela ne budu sukladna tim riječima. Mnogo ljudi izgovara ove riječi, ali niječu njihovo značenje. Ove riječi nemaju nimalo utjecaja na njihove živote, svjetlo tih riječi nimalo ih ne obasjava. Izgovaraju ove riječi ali ne idu u džamiju, izgovaraju ih, a hrane se kamatom, piju alkohol. Hrane se kamatom, a nakon obavljenog namaza dižu ruke u dovi i kažu: "Gospodaru, Gospodaru..." a njihovi stomaci puni su hrane koju su stekli kamatom.
Izgovaraju riječi: "La ilahe illa Allah", ali smatraju da muslimanke ne moraju nositi hidžab, smatraju ga zaostalim i odbijaju njegovu primjenu. Mnogo žena danas govori: "La ilahe illa Allah", ali ne vjeruju u njihovo značenje, izlaze razgolićene, nakićene, ukrašene. Njihov se život sastoji od grijeha, razvrata, a samo Allah,dželle šanuhu, nas može sačuvati od toga.
Riječi: "La ilahe illa Allah", u životu ashaba imale su praktično značenje, imale su svjetlo koje ih je obasjavalo. Postoje mnogi primjeri utjecaja ovih riječi na njihove živote: To znači da svoj život i svoju krv prodaš Allahu,dželle šanuhu :
"Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati — oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je zbilja to obećao u Tevratu i Indžilu i Kuranu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh." (Et‐Tevba, 111)
Značenje riječi: "La ilahe illa Allah", kod prijašnjih generacija bilo je: Da ne prođe nijedno namasko vrijeme a da ga ne obaviš u džamiji, ako si ikako to u stanju učiniti.
Kada je Seid bin Musejjib, Allah mu se smilovao, bio na samrti zakleo se: "Tako mi Allaha, dželle šanuhu , četrdeset godina nikada nije proučen ezan, a da ja već nisam bio u džamiji."
Mi mu kažemo: "Seide, postoje danas muslimani koji uopće ne znaju šta je džamija a i ako dođu u džamiju to je iz licemjernih razloga i dvoličnjaštva:
"A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.' (Merjem, 59)
O Seide, Kuran koji je nekada učen u kućama muhadžira i ensarija, danas je kod mnogih muslimana zamijenjen luđačkom muzikom, muzičkim instrumentima i mnogim drugim bezvrijednostima, a žalimo se Allahu na naše stanje.
Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, jedne mrkle noći poslao je izvidnicu. Kada su se ulogorili, odredili su da stražari te noći budu Ammar bin Jasir, radijAllahu anhu., i Abbad bin Bišr,radijAllahu anhu, a Allahov je Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Dva oka džehennemska vatra neće pržiti: oko koje je zaplakao iz straha od Allaha,dželle šanuhu, i oko koje je stražarilo na Allahovom,dželle šanuhu, putu."[1] U nekim predanjima se još dodaje: "I oko koje nije gledalo u ono što je Allah,dželle šanuhu, zabranio."
Ali, hiljade očiju danas, nakon što su u srcima zapostavljene riječi: "La ilahe illa Allah" gledaju, promatraju u tuđe mahane. Zaboravljaju na Gospodara svih svjetova, Čiji pogled prije dođe do Njegovog roba nego što rob pogleda u grijeh.
"Ako tvoje oko bude u sramote tuđe gledalo,reci mu: 'Oko moje, kod ljudi su oči mnoge.'"
Amar,radijAllhu anhu, upita Abbada,radijAllhu anhu: "Hoćeš li stražariti prvi ili drugi dio noći?" Abbad, radijAllhu anhu, odgovori: "Prvi dio noći."
Kada bi bio stražar, Abbad,radijAllhu anhu, provodio je noć klanjajući i plačući. Ove noći dok je klanjao neprijatelji su ga pogodili strijelom, ali on je nastavio klanjati, samo je iščupao strjelicu. Pogodili su ga i drugi put, ali je on opet iščupao strjelicu i nastavio klanjati. Pogodili s ga i treći put i opet je iščupao strjelicu, ali s obzirom da je krv počela obilno teći skratio je namaz, predao je selam i povikao: "Ammare, ustani i stražari, a tako mi Allaha, dželle šanuhu, da se ne bojim da će me neprijatelji ubiti i tako se vas domoći, nikada ne bih prekinuo namaz sve dok ne umrem."
"Kada budemo pozvani da molitvu obavimou trenutku dok boj zemlju u crveno boji."
Okrenemo se ka Hidžazu i tekbir uzviknemoi da nas Allah, dž.š., čuje uvjereni budemo."
Ali, nakon ovih ljudi došle su generacije onih koji su zapostavili sabah‐namaz, osim onih kojima se Allah, dželle šanuhu , smilovao.
Upitaj džamije, upitaj Mushafe, upitaj naučne skupove i odgovorit će ti da ih posjećuju samo oni odabrani, a hiljade onih koji su se okrenuli od Allahovog, dželle šanuhu, puta potrebno je pozivati da se vrate u vjeru.
Kada se Ebu Bekr,radijAllhu anhu, razbolio upitali su ga: "Imaš li se na šta požaliti?"
Odgovorio je: "Žalim se na svoje grijehe."
Ebu Bekr,radijAllhu anhu, žali se na svoje grijehe, on koji je udijelio sav svoj imetak na Allahovom,radijAllhu anhu, putu, žrtvovao je svoju krv, suze, dušu, život, noći i dane u borbi za riječi "La ilahe illa Allah". A neki među nama potpuno su zapostavili namaz, a i pored toga govore: "Ljudi su dobri, a Allah je milostiv, vjera se sastoji od olakšica."
Ovo je islam onih koji se oslanjaju na lažne nade, ovo je vjera koja nikada neće biti prihvaćena kod Allaha, dželle šanuhu
Upitaše ga: "Hoćeš li da pozovemo liječnika?"
Ebu Bekr,radijAllhu anhu, odgovori: "Liječnik me već vidio."
Upitaše ga: "I šta ti je rekao?"
Ebu Bekr,radijAllhu anhu, odgovori: "Rekao mi je: 'Ja činim što želim.'"
Jedne prilike, ashabi su krenuli na neko putovanje i zbog velike suše suočiše se sa smrću zbog žeđi. Ala bin Hadremi,radijAllhu anhu, koji je bio među njima ustade i prouči sljedeću dovu: "O Uzvišeni, o Mudri, o Znani, molim Te da nas napojiš." Istog se momenta iznad njih pojavio oblak iz kojeg je pala kiša pa su se napili i zahvalili su Allahu,dželle šanuhu, na blagodati koju im je podario.
Jednog petka Omer, radijAllhu anhu, držao je hutbu, a muslimanska se vojska u to vrijeme borila na sjeveru u pravcu Horosana. Allah,dželle šanuhu, omogućio je Omeru,radijAllhu anhu, da u tom trenutku vidi muslimansku vojsku kojoj se neprijatelj privukao iza brda želeći ih iznenada napasti: Stojeći na svom mimberu u Medini, povi‐kao je: "Sarija, pazi iza brda, Sarija pazi iza brda." Sarija je bio vojskovođa te vojske pa je čuo glas koji ga je upozorio. Ashabi upitaše Omera,radijAllhu anhu: "Šta si to vidio?" Omer,radijAllhu anhu, odgovori: "Pobojao sam se da vojska Sarijina ne bude okružena, pa sam ga upozorio." Nakon mjesec dana Sarija se vratio u Medinu, pa ga muslimani upitaše: "Jesi li vidio šta neobično dok si bio u Horosanu?" Sarija odgovori: "Bili smo pred skorim uništenjem u petak, pa smo čuli glas Omera, radijAllhu anhu, koji nam je dobro poznat kako nas upozorava, te smo se brzo ispeli na brdo, iz uz Allahovu,dželle šanuhu, pomoć, tako smo se sačuvali."[2]
Ukoliko Stvoritelj pruži pomoć srcima doživjet će pomoć na ovom i na onom svijetu a ako se okrenu od Njega bit će ispunjena poniženjem i nesrećom.
Drugi: spominjanje Allaha,dželle šanuhu.
Kada se dobri ljudi okupe oni zajednički spominju Allaha,dželle šanuhu, a kada su grješnici zajedno zaborave na Allaha,dželle šanuhu, i sjećaju se samo onoga što će ih odvratiti od Njega.
"A srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju." (Er‐Rad, 28).
"I muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha." (El‐Ahzab, 35)
Cijeli vjernikov život jeste sjećanje na Allaha,dželle šanuhu, kroz činjenje dobrih djela, vjerovanje i uzorito ponašanje.
Sjećat ćemo se Allaha,dželle šanuhu, kroz vjerovanje tako što će naša srca biti ispunjena ljubavlju prema Njemu, sjećanjem na Njega i razmišljanjem o Njegovim ajetima.
Naše cjelokupno ponašanje treba biti usklađeno s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a postupanje suprotno tome znači zaborav na Allaha, dželle šanuhu
"Allah je Najveći! Svaka briga nestanekada se Veliki i Jedini Allah spomene."
Neki se čovjek požalio učenjaku na tjeskobu koju osjeća u srcu, pa mu je on odgovorio: "Sto više spominji Allaha,dželle šanuhu, jer je Allah,dželle šanuhu, rekao:
'Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.'" (El‐Hadid, 17)
O Ti, Koji si oživio zemlju, pa je okićena prelijepim cvjetovima, i Koji si s neba kišu spustio, o Ti, Koji si učinio da na zemlji drveće raste, molimo Te, o Ti, Koji opraštaš da oživiš naša srca imanom.
Kod nekih ljudi srca su potpuno zamrla zbog mnoštva učinjenih grijeha tako da uopće nisu u stanju raspoznati Pravi put. Takvi žive potpuno lišeni svjetla vjere:
"Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu a prema onom svijetu su ravnodušni." (Er‐Rum, 7)
Kod nekih su srca potpuno skrušena i potpuno su ispunjena sjećanjem na Allaha,dželle šanuhu, a primjer takvih jesu ashabi i prijašnje generacije.
Jedne prilike, Omer, radijAllhu anhu, prošao je pored nekog čovjeka, pa je čuo kako uči ajet:
"I zaustavite ih, oni će biti pitani, šta vam je zašto jedni drugima ne pomognete? Ali, toga Dana oni će se sasvim prepustiti." (Es‐Saffat, 24‐ 26)
Bacio je svoj štap i pao na zemlju pa su ga odnijeli kući gdje je ležao mjesec dana bolestan prepavši se ovog ajeta.
Neka ti Allah,dželle šanuhu, oprosti i poveća tvoje stepene u Džennetu!
Abdullah bin Busr, raijAllahu anhu., prenosi da je neki čovjek došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i rekao:
"Allahov Poslanice, propisi islama za mene su postali opširni zato me uputi na djelo koje ću posebno prakticirati."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče:
"Neprestano spominji Allaha, dželle šanuhu"[3]
Allahov je Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, također rekao: "Prestigli su vas oni usamljeni."
Ashabi upitaše: "A ko su usamljeni?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče:
"Vjernici i vjernice koji mnogo Allaha,dželle šanuhu, spominju."[4]
Treći: zadovoljstvo s Allahovom, dželle šanuhu, odredbom
Allah, dželle šanuhu, je rekao:
"Mi sve s mjerom stvaramo, i naređenje Naše samo je jedna riječ, sve bude u tren oka." (El‐Kamer, 49‐50)
Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"I trebaš znati da ono što te je zadesi/o nije te moglo mimoići a ono što te mimoišlo nije te moglo zadesiti."[5]
Muslim u svom Sahihu bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Trudi se da postigneš ono što će ti koristiti i moli Allaha,dželle šanuhu, da ti pomogne. Nipošto nemoj reći: 'Da sam uradio to i to...', nego reci: Allah,dželle šanuhu, je tako odredio i On Čini što želi, jer, zaista riječ: 'Da sam, otvara šejtanu mogućnost djelovanja.'" [6]
Kada bi čovjek udijelio sadaku u veličini brda ne bi imao sevapa za to ako ne vjeruju u Allahovu, dželle šanuhu, odredbu ‐ kada i kader.
Muslim u svom Sahihu bilježi predanje u kojem stoji daje Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, rekao: 'Allah, dželle šanuhu, zapisao je odredbu svake stvari pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju.“[7]
"Allah je dokidao što je htio, a ostavljao što je htio; u Njega je Glavna Knjiga." (Er‐Rad, 39)
U dijalogu koji se vodio između Adema, alejhi selam, i Musa, alejhi selam., Musa,alejhi selam, je rekao: "Ademe, ti si naš praotac, Allah,dželle šanuhu, stvorio te je Svojom rukom, u tebe je Svoga duha udahnuo, naredio je melekima da se poklone pred tobom, ali, ti si nas sve iznevjerio i prouzrokovao si to da smo protjerani iz Dženneta."
Adem,alejhi selam, mu je odgovorio: "Musa, ti si sin Imrana, direktno si razgovarao s Allahom, dželle šanuhu, učinio te je Svojim poslanikom, Svojom rukom je ispisao Tevrat koji ti je objavio. Zar me koriš za ono što mije Allah, dželle šanuhu, odredio? Koliko godina prije nego me je Allah,dželle šanuhu, stvorio, On je zapisao da će mi se to desiti?" Musa,alejhi selam, odgovori: "Četrdeset godina."
Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, povodom ovog događaja rekao: "Adem, alejhi selam, imao je jače argumente od Musaa,alejhi selam, Adem,alejhi selam, imao je jače argumente od Musaa, alejhi selam, Adem,alejhi selam, imao je jače argumente od Musaa,alejhi selam"[8]
Kada ti umre dijete ti trebaš reći: "Allah je tako odredio i On čini što želi."
Historičari prenose daje Urva bin Zubejr, radijAllhu anhu,, obolio od gangrene koja je zahvatila njegovu nogu Liječnici su konstatirali da za tu bolest nema lijeka, te da mu moraju amputirati nogu testerom.
Kada su krenuli da to učine, rekli su mu: "Trebaš se napiti vina, jer nećeš moći izdržati bol ako to ne učiniš."
On reče: "Subhanallah! Zar da svjesno izgubim razum nakon što mi gaje Allah,dželle šanuhu, podario?
Postoje ljudi koji neprestano piju alkohol, koji radi toga putuju i cijeli svoj život provedu pijući ga.
Ali, Urva, radijAllhu anhu, rekao je: "Zar da pijem alkohol kako bih izgubio svijest i pamet koju mi je Allah, dželle šanuhu, podario?" Ne, i hiljadu puta ne! Nego, kada zanijetim da klanjam odsijecite mi nogu, jer tada, inšallah, neću osjećati bolove."
Abdestio se, i kada je počeo klanjati namaz oni su započeli s odsijecanjem noge, koju je bila zahvatila gangrena. Zbog gubitka krvi izgubio je svijest i tako je ostao nekoliko sati sve dok ga nisu osvijestili polijevajući ga vodom.
Šta je rekao kada se osvijestio?
Prvo što je čuo kada se osvijestio bile su riječi čovjeka koji mu je rekao: "Izražavam ti saučešće zbog gubitka noge i zbog gubitka sina. Upravo smo čuli da ga je nogom udarila deva Velida bin Abdul‐Melika pa je umro od toga."
On reče: "Allahu, Tebi hvala, ako si nešto i uzeo, pa mnogo više si dao, ako si me sada iskušao, pa koliko vremena sam pošteđen bio. Dao si mi četvoricu sinova a sada si uzeo jednog od njih, dao si mi četiri organa, a sada si uzeo jedan od njih. Zahvaljivat ću Ti se sve dok ne budeš zadovoljan sa mnom, zahvaljivat ću Ti se i kada budeš zadovoljan, i zahvaljivat ću Ti se i nakon što budeš zadovoljan." Nakon toga je rekao:
"Nikada u životu svome ruku prema grijehu nisam pružioi nikada moja noga ka razvratu kročila nije.
Nikada nisam ni pomislio ni pogledao u ono što ne trebai nikada me moja misao ni razum nisunaveli ka onom što se ne smije.
I dobro znam da nema nevolje koja me zadesia da nije zadesila nekoga mladića prije."
Kada vjernika zadesi kakva nevolja, on kaže:
"Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se svi vratiti." (El‐Bekara, 156)
Kada ga zadesi kakva nevolja, kada mu umre dijete, kada ga nesreća okruži sa svih strana on ne zapada u očaj nego kaže: Allah,dželle šanuhu, je tako odredio i On čini što želi.
A kolebljivci u vjeri kada to dozive osjećaju tjeskobu u prsima, i nakon što ne budu zadovoljni s Allahovom,dželle šanuhu, odredbom, On ih učini poniženim.
Ibn Dževzi pripovijeda o nekom čovjeku, pa kaže: "Neki je čovjek imao magarca koji se razboli, te se on zavjetovao da će postiti sedam dana ako magarac ozdravi." Nakon toga, Allah, dželle šanuhu, učini da magarac ozdravi, jer liječnik je Allah,dželle šanuhu, liječi i ljude i životinje i stoku i sve što živi. Kada je magarac ozdravio čovjek je ispostio sedam dana, ali zadnji dan posta magarac krepa. Tada ovaj čovjek reče: "Odbit ću ovih sedam dan koje sam ispostio od ramazana." Jer on je postio radi magarca, mrsio je radi magarca, zavjetovao se na post zbog njega. O ovakvima Allah, dželle šanuhu, je objavio:
"Ima ljudi koji se Allahu klanjaju ali bez pravog uvjerenja." (El‐Hadž, 11).
Onaj koji obožava Allaha,dželle šanuhu, bez pravog uvjerenja jeste onaj koji to čini zbog neke ovodunjalučke koristi.
Četvrti: klonjenje grijeha
I javni i tajni grijesi uništavaju narode i generacije.
Činjenje grijeha uzrok je osjećanja tjeskobe i zasluživanja kazne. Govoreći o sinovima Israilovim, Allah, dželle šanuhu, je rekao:
"Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, mi smo ih prokleti i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi i mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili." (El‐Maida, 13)
Samo jedan grijeh koji učiniš može biti uzrok da izgubiš i ovaj i onaj svijet.
Poznati pobožnjak Ibn Džellad je rekao: "Tako mi Allaha,dželle šanuhu, neprestano me proganja grijeh koji sam učinio prije četrdeset godina.
"Blago tebi, Ibn Džellade, učinio si malo grijeha pa se možeš sjetiti svakog od njih. A što se nas tiče zbog mnoštva grijeha i ne znamo kad smo šta učinili.
"Hijena je ugledala mnoštvo gazela,pa se zbunila, jer nije mogla odlučiti koju od njih će uloviti."
Kada je odjeća čista i bijela i najmanja mrlja se vidi na njoj, a duše ovih pobožnjaka bile su poput čiste i bijele odjeće. Što se nas tiče, niši životi pretvorili su se u crnilo, tako da je trag grijeha na našim dušama teško primijetiti. Počeli smo ola‐hko grijehe shvaćati, pa je nestalo imana, nestalo je znanja i uskraćen je bereket.
Zbog toga je Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, molio sljedećom dovom:
"Očisti me od grijeha i greški kao što se bijela odjeća očisti od prljavštine. "[9]
Neki je čovjek pogledao u ženu koja mu nije dozvoljena, pa mu pobožnjak reče:"Zar gledaš u ono što ti je haram? Kad‐tad osjetit ćeš posljedice tog grijeha."Ovaj čovjek o sebi pripovijeda, pa kaže: "Nakon četrdeset godina zaboravio sam Kuran."
O ti, koji si učinio grijeh i nisi odmah doživio posljedice zbog toga, zar misliš da je Allah,dželle šanuhu, zaboravio da te kazni? Posljedice te vrebaju na putu i pogodit će te ako se ne pokaješ:
"O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije ništa skriveno i On ništa ne zaboravlja." (Ta‐Ha, 52)
"Teško nama, govorit će, kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije izostavila." (El‐Kehf, 49)
Neki ljudi kažu: "Grijesi negativno utječu na čovjeka, ali ne utječu na moje tijelo. Dokaz za to jeste što ne klanjam, ne učim Kuran, gledam i slušam sve i svašta i pored toga mi ništa ne fali. A pogledaj onog tamo pobožnjaka, sav se uvrnuo i mršav je poput grane."
Odgovorit ćemo mu: "Tvoje srce pogođeno je kaznom s kojom se nijedna druga kazna ne može porediti."
Ibn Dževzi u svom djelu Sajdul‐hatir bilježi da je neki jevrejski svećenik rekao: "Gospodaru, koliko samo činim grijeha, a Ti me pošteđuješ i ne kažnjavaš me." Nakon toga je Allah, dželle šanuhu, objavio vjerovjesniku, koji je u to vrijeme bio među sinovima Israilovim: "Reci tom svećeniku: 'Kaznio sam ga najtežom mogućom kaznom, ali on to ne zna. Zar ga nisam lišio slasti molitve i pokoravanja Meni.'"
Vidimo neke ljude kako ne osjećaju zadovoljstvo kada obavljaju namaz, ne osjećaju slast imana i pokoravanja Allahu, dželle šanuhu, pa zadovoljstvo traže u muzici, hazardnim igrama, por‐nografskim časopisima, u duhanu. Ako se slučajno zadesi na nekom predavanju, osjeća tjeskobu u srcu i grudi mu se stežu kao da se u oblake uzdižu. To je istinska smrt.
"Tako mi Allaha, nije sramota gubitak imetka,gubitak ovce ili odlutale deve.
Istinski gubitak jeste gubitak vjerebez koje mnogo ljudi na onaj svijet sele."
Kada izgubiš vjeru poselami se sa ovim svijetom, jer, istinski život na ovom svijetu ne ogleda se u dvorcima, kućama, službi, ugledu, jer sve to posjeduju nevjernici. Čak šta više, danas su nevjernici u boljem položaju od muslimana, jer oni danas, za razliku od muslimana koji su i vjeru izgubili, posjeduju kapital, oni su ti koji proizvode avione. Međutim, i pored toga, uskraćeni su svjetla vjere:
"A onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati." (En‐Nur, 40)
Klonite se grijeha pa ćete ubrzo primijetiti da se u vaša srca naselilo zadovoljstvo i širokogrudnost.
Peti: zadovoljstvo onim s čime te je opskrbio Jedan i Jedini
Neki je učenjak rekao: "Ako se budeš istinski bojao Allaha,dželle šanuhu, učinit će te snažnim, pa makar ne imao porodicu, učiniti će te imućnim, pa makar ne imao imetka, učiniti će te sretnim, pa makar budeš posjedovao ovaj svijet, dat će ti svjetlo, pa makar i ne imao svjetiljku."
Ovo je sreća koju su tražili ashabi i koju su pronašli.
Kada je Selman, radijAllhu anhu, umirao, bio je potpuno siromašan, ali je umro sa osmjehom na licu.
A Karun je proklet, ponižen, bačen u vatru, a samo ključeve njegovih riznica nije moglo ponijeti ni tuce ljudi.
Zadovoljstvo jeste put koji vodi ka sreći, ka širokogrudnosti, jer u tom slučaju tvoju dušu neće mučiti briga ni tuga zato što te mimoišlo nešto od dunjaluka.
Ja ne pozivam u to da nosimo staru i pocijepanu odjeću, jer islam je lijep, Allah, dželle šanuhu, je lijep i voli ljepotu. Islam zabranjuje pretjerivanje u bilo čemu pa i u skromnosti i u odricanju od ovog svijeta. Neka svako ko je u stanju odjene lijepu odjeću, neka jede dozvoljena i ukusna jela, ali neka ne pretjeruje i neka bude zadovoljan onim s čime gaje opskrbio Allah, dželle šanuhu Ako uspiješ sačuvati svoju vjeru, neće ti naškoditi ukrasi ovoga svijeta.
Šesti: učenje Kurana i razmišljanje o njegovim ajetima
Kur'an nije objavljen samo da bi se njegovim učenjem otvarale svečanosti, ili da bi se nekoliko njegovih ajeta ispisalo na papir i stavilo na grudi djeteta, ili da bi se samo učio umrlim kada umru. Nego, Kur'an je objavljen zbog najuzviše‐nijih ciljeva, da bude vodilja čovjeku u njegovom životu, da ga povede u visine i u slavu, jer Kur'an je slavna knjiga:
"Knjiga koju ti objavljujemo, blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili." (Sad, 29)
Svaki vjernik treba živjeti s Kuranom, treba ga učiniti svojim vodičem, pridržavati se njegovih naredbi i razmišljati o njegovim ajetima, treba ga učiti i nipošto ga ne smije zapostavljati. Zapostavljanje Kurana može se desiti na više načina:
‐ neki ne postupaju prema njegovim naredbama, iako ga znaju napamet;‐ neki ga uopće ne uče;‐ neki ne razmišljaju o njegovim ajetima i‐ neki ne žele suditi prema njegovim propisima.
Zbog toga, onaj ko želi da u srcu ne osjeća tjeskobu i da bude sretan mora jedan dio svoga vremena posvetiti Kuranu:
"Mi objavljujemo u Kuranu ono što je lijek i milost vjernicima." (El‐Isra, 82)
Sedmi: druženje s dobrim ljudima i prijateljima koje voliš u ime Allaha,dželle šanuhu
"Tog Dana će oni koji sujedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji." (Ez‐Zuhruf, 67).
Nipošto se nemoj družiti s pokvarenjacima, s Allahovim, dželle šanuhu, neprijateljima, neprijateljima Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, onima koji nikada ne spominju Allaha, dželle šanuhu, koji ne vole ni Allaha, dželle šanuhu, ni Njegovog Poslanika,sallallahu alejhi we sellem. Druženje s ovakvima jedan je od najvećih uzroka grubosti srca, tjeskobe u grudima, jer će te oni sigurno navesti da učiniš grijeh koji će biti uzrok tvoje propasti. Tvoja obaveza jeste da se družiš sa iskrenim vjernicima koji će oživjeti tvoj iman ako zapadne u krizu i koji će svojim ugodnim govorom donijeti sreću u tvoje srce.
Molim Allaha,dželle šanuhu, da učini širokogrudnim moja i vaša prsa i da svjetlom Kurana obasja naša srca.
A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna! Neka je salavat i selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, njegovoj porodici i ashabima.
------------------------------------------------------------------[1] Bilježi ga Tirmizi pod brojem (1642). Pogledaj djelo El‐Miškatu pod brojem (3849).[2] Opširnije o ovom događaju može se pročitati u djelu Džamiul‐ehadisi vel‐merasili pod brojem (1114‐1117), i u djelu Miškatu‐mesabihi pod brojem (S/60). I u djelu Ed‐Durerul‐mensur pod brojem (482) i u djelu El‐Bidaja ven‐nihaja pod brojem (331/6).[3] Bilježi ga Buhari pod brojem (3506), Ibn Madža pod brojem (3876), Ahmed pod brojem (17350,17368). Pogledaj djelo El‐Mukatu pod brojem (2279).[4] Bilježi ga Muslim pod brojem (6759), Ahmed pod brojem (9229), Ibn Hibban pod brojem (834).[5] Bilježi ga Ebu Davud pod brojem (4691). Ahmed pod brojem (21229), Ibn Madža pod brojem (80), Bejheki pod brojem (21337). Pogledaj djelo El‐Miškatu pod brojem (115).[6] Bilježi ga Muslim pod brojem (6725), Ahmed pod brojem (8764), Nesai u Sunenul‐kubra pod brojem (10356), Ibn Madža pod brojem (82).[7] Bilježi ga Muslim pod brojem (6699).[8] Bilježi ga Buhari pod brojem (6467), Muslim pod brojem (6693). [9] Bilježi ga Buhari pod brojem (735), Muslim pod brojem (1305).
iz knjige "...i jos ima nade"autor Aid el Karni
Sanel Amela Midzic-Becirspahic

Editovao/la: Senad K - Sep-15-2014 09:43 AM

Ni sav Mrak svijeta ne može prekriti svjetlost jedne svijeće!

Administrator je onesposobio postove za goste. Molimo vas da se ulogate ili registrujete kako bi nastavili.
Imamo 0 musafira i 0 ostalih korisnika na temi

Forum Info

Forum Statistika
 
Ukupno tema:
293
Ukupno anketa:
4
Ukupno postova:
51
Info člana
 
Ukupno članova:
341
Najnoviji član:
Ilda
Članovi Online:
0
Musafiri Online:
242

Online: 
Nema članova online
FaLang translation system by Faboba